Malo stvari može privući toliku pažnju Sarajlija kao što je to bio slučaj s iznenadnim pojavljivanjem u gradu bivšeg Sarajlije, bivšeg lidera Zabranjenog pušenja i bivšeg protagoniste Top liste Nadrealista – Nenada Jankovića poznatijeg kao Neleta Karajlića. Ne mogavši izdržati da bude tako blizu a tako daleko od rodnog grada, na Jahorini, gdje je imao promociju knjige „Fajront u Sarajevu“ (a o čemu bi drugom), svega nekoliko sedmica nakon što je po ko zna koji put ponovio da nikada više neće otići u Sarajevo, Nele se opet našao tu. U Sarajevo je ušao jednako onako kako je iz njega prije mnogo godina izašao – tiho, pokunjeno, uplašeno, uzaludno se trudeći da ostane neprimjećen. Da ne bude tako ni ovaj put , potrudili su se revnosni sarajevski mediji u vječnoj potrazi za senzacionalnim vijestima, a vijest je regionalnim medijskim prostorom u trenu eruptirala. Nele je u konačnici intimnu atmosferu sarajevske konobe, u koju se poput malog miša s biranim društvom bezuspješno pokušao skriti, napustio u društvu pripadnika MUP-a koji su mu pružili nesebičnu zaštitu.
Sad, priča srbijanskih tabloida da su Neleta pred konobom čekale horde muslimanskih ekstremista spremnih da ga s mačetama i sjekirama iskasape, svakako nisu tačne, no salve prijetnji i poziva na linč, koji su u komentarima što neznanih pojedinaca što istaknutih političkih aktera, pratili vijest o njegovom dolasku, policiji su predstavljali i više nego dovoljan razlog da interveniše. Raširenih ruku nije dočekan, no barem dobija alibi da nastavi pokušavati prati savjest izigravanjem žrtve, te i dalje gusla tradicionalni paljanski ep o sarajevskim ekstremistima koji ga 1992. protjeraše prije nego što ijedan metak bi ispaljen, a 23 godine poslije, evo, jedva živu glavu od njih izvuče.
Kako je to Branko Đurić Đuro savršeno precizno dijagnosticirao "meni su nadrealisti samo jedna mala epizoda u životu, a Jankoviću je to cijeli život"
No, zašto mu to oružje Sarajevo i Sarajlije daju u ruke? Zašto nam je Nele i danas bitan? U posljednje dvije decenije sve što je uspio stvoriti jeste tek jedan solidan friško poratni album; pored toga imao je mnoštvo nemuštih propalih pokušaja kopiranja Top liste nadrealista, dok je nekadašnji punk sa sarajevskim mahalskim štihom zamijenio „unza, unza“ muzikom svog prijatelja, režisera Emira Kustirice. Neletova kreativnost i karijera u pravom smislu te riječi umiru onog trenutka kada, nesretne 1992. sjeda na avion za Beograd u kojem se nikad nije snašao. Sve što poslije toga slijedi jeste šamaranje mrtvog konja, tužno preživljavanje na simbolima stare sarajevske slave, ili kako je to Branko Đurić Đuro savršeno precizno dijagnosticirao "meni su nadrealisti samo jedna mala epizoda u životu, a Jankoviću je to cijeli život".
Razlog zbog čega nakon više od dvije decenije od ružnog rastanka i teških riječi kojima ga je častio, Sarajevo i dalje ne može zaboraviti svoju bivšu zvijezdu možda leži u tome što sudbine i grada i Neleta za sve ove godine, u onom najvažnijem, unutrašnjem, duhovnom pogledu – nazovite to kako hoćete – i nisu toliko različite. Opisujući iskustvo kratkotrajnog boravka u Sarajevu, Nele tvrdi da je, dok je iz auta gledao puste ulice rodnog grada na kojima je tek bio poneki prolaznik, na svakom uglu osjetio letargiju, beznađe i očaj.
Opisujući iskustvo kratkotrajnog boravka u Sarajevu, Nele tvrdi da je, dok je iz auta gledao puste ulice rodnog grada na kojima je tek bio poneki prolaznik, na svakom uglu osjetio letargiju, beznađe i očaj... I tu zaista nije puno pogriješio
I tu zaista nije puno pogriješio. Grad kojem je pripala nesreća da postane prijestolnica nakaradno sklepane dejtonske tvorevine, već odavno nema više Top listu nadrealista, New primitivse, Olimpijadu, Indekse, Bijelo dugme, fabričke gigante i nacionalne idole. Neki novi klinci koji bi zasjenili njihovu slavu i doprinos se nikada nisu pojavili, dok vrijedne stvari koje su u međuvremenu stvorene jedva da se na prste jedne ruke mogu nabrojati. U atmosferi letargije, beznađa, besparice i bezidejnosti, sve što ostaje jeste opijumsko uljuljkavanje i uživanje u halucinogenom snu o Sarajevu koje je nekoć bilo nenadmašni i neponovljivi duhovni centar jedne ljepše i bitnije države. A Nele je, zasluženo ili ne, bio jedan od najprepoznatljivih simbola tog sna, čijim lancima i on i grad kroz sve ove godine ostaju čvrsto svezani.
Stoga mu ne mogu oprostiti što je taj san, za koji očajnički želimo vjerovati da je bio stvaran, uništio odlaskom pod skute onih koji su ga jednog dana snajperima i haubicama brutalno prekinuli, dok je s druge strane s krajnjim poganlukom i gorčinom govorio o onima koji su vjerovali da taj san brane.
Tada će bivši pjevač Zabranjenog pušenja, bivši protagonist Top liste nadrealista i bivši Sarajlija, koji jednom prilikom rekao da je Sarajevo za njega mrtvo, postati mrtav za Sarajevo
No, onoga što je bilo, više nema niti će ikada opet biti. Buđenje iz tog sna bit će trenutak kada će Grad konačno preboljeti svog bivšeg građanina. Tada će dolazak Neleta i Neletá postati nešto što umjesto masovne histerije i dizanja cijelog grada na noge, biva popraćeno onako kako i zaslužuju – ravnodušnošću i ignorancijom. Tada nikom neće pasti na pamet upućivati strašne i odvratne prijetnje nekom ko je davnih dana prestao biti moralno i profesionalno relevantan. Tada niko neće pokušavati spriječiti da Nele u svom rodnom gradu održi promociju autobiografske knjige kojom pokušava prati savjest, no nikom neće biti pretjerano zanimljivo ni da ide na to.
Tada će bivši pjevač Zabranjenog pušenja, bivši protagonist Top liste nadrealista i bivši Sarajlija, koji je jednom prilikom rekao da je Sarajevo za njega mrtvo, postati mrtav za Sarajevo, makar on još uvijek disao. A onda se možda konačno otvori prostor za neke nove nadrealiste i new primitivse.
