subota, 31. siječnja 2015.

Bh. zona sumraka: Šta bi bilo s Gatesom, Trumpom i Tarantinom da su rođeni u Bosni?!?

Oni spadaju među najutjecajnije i najuspješnije ljude na svijetu, kreativce i genijalce koji su donijeli revolucionarne promjene u svojim strukama i trajno unaprijedili svijet. Ipak, svi oni su imali sreću da budu rođeni u razvijenim i uređenim državama u kojima su njihov talenat i ideje mogli doći do punog izražaja. No šta da su kojim slučajem navedene osobe rođene u BiH, zemlji u kojoj je faktor uspjeha sve prije nego znanje i sposobnost? Dobrodošli u Depo zonu sumraka...

 







Objavljeno na: Depo.ba



Richard DAWKINS

richard-dawkins

Britanski biolog, teoretičar evolucije i naučno-fantastični pisac danas je jedan od najutjecajnijih svjetskih intelektualaca. Poseban je trn u oku vjernicima širom svijeta zbog svoje promocije ateizma i naučnog dekonstruiranja religijskih dogmi.
 
No u našoj zoni sumraka Dawkins je rođen u BiH. Iznimno nadaren i brilijantan student, Dawkins je u konačnici doktorirao biologiju i zaposlio se na Sarajevskom univerzitetu. No, nije se samo zaustavljao na tome. Kao uvjereni ateist, u skladu sa naučnim spoznajama do kojih je stigao,  Dawkins je na svojim predavanjima otvoreno počeo kritikovati kreacionisitčki koncept stvaranja svijeta od Boga, čije postojanje se usuđivao dovoditi u pitanje. Snimak jednog od predavanja ubrzo je izašao u javnost, izazvavši lavinu negativnih reakcija. Islamistički časopis SAFF objavio je tekst pod naslovom „Sarajevski agresivni ateisti na fakultetima pozivaju na borbu proitv Bošnjaka i muslimana“, pojedinci su ga optužili da je „sljedbenik ustaške i četničke genocidne ideologije koja putem promocije ateizma priprema teren za novi genocid na Bošnjacima“, a tadašnji reis-u-ulema Islamske zajednice u BiH mu je poručio da će, ukoliko tako nastavi, „imati sarajevsko proljeće“. Dawkinsove poštanske i kućne adrese uskoro su počele zatrpavati gomile prijetećih poruka, a od kojih je posebno upečatljiv bio metak koji mu poslan u koverti.

No sarajevski profesor se nije dao pokolebati. Hrabro i odvažno je i dalje nastavio javno promovisati svoja uvjerenja i svoje naučne spoznaje, što je kulminiralo s objavom knjige „Iluzija o Bogu“. Knjiga je izazvala nezabilježen gnjev i histeriju pripadnika sve tri konfesije u BiH, a čak i mnogi koji su mu do tada pružali stidljivu podršku ustvrdili da je ovaj put prešao granice dobrog ukusa i uvrijedio osjećanja vjernika. Nekoliko dana nakon objavljivanja knjige Dawkins je preživio napad nožem u kojem je zadobio teže tjelesne povrede, a prema njegovim riječima napala su ga „dva muškarca dugih brada i kratkih pantalona“. Njegova knjiga ubrzo je povučena iz prodaje „iz sigurnosnih razloga“.

Nedugo nakon izlaska iz bolnice Dawkins je napustio BiH. Danas živi i radi u SAD-u.

Jon STEWART
jon-stewart

U stvarnom svijetu on je najpopularniji svjetski komičar, tv voditelj i politički satiričar, no u našem paralelnom, Jon Stewart imao je bitno drugačiji put. Od školskih dana imao je reputaciju šaljivdžije, pa je jednog dana odlučio da se okuša i kao stand-up komičar. Međutim, tada u BiH nije postojalo mjesto na kome se praktikovala stand-up komedija. Televizija, klubovi, pubovi, radio - ništa... Ambiciozni i agilni šaljivdžija u više navrata je gazde nekolicine kafića nastojao uvjeriti da će im uz malu novčanu naknadu, prirediti vrhunsku zabavu i privući goste u objekat, no razgovori su najčešće završavali s letvom usmjerenom prema njegovoj glavi, nakon što mu argument „marš napolje“ nije djelovao uvjerljivo. Stewart je pokušavao naći angažman i u nekom od pozorišta, ali mu je redovno poručivano da takav površni i vulgarni oblik zabave ne zadovoljave stroge kriterije teatra.

Ni to nije pokolebalo mladog i talentovanog Stewarta, pa je odlučio prijavljivati se na konkurse za tv voditelja. Na jednoj popularnoj sarajevskoj televiziji je uspio dogurati do drugog mjesta na audiciji, no posao je ipak dobio Fikret zbog, kako su rekli iz produkcije „ležernijeg, narodskijeg ponašanja i prirodnije dikcije, koja je u Stewartovom slučaju suviše tačna“. Ni tada Stewart nije pokleknuo. Sljedeće godine se ponovo prijavio na konkurs za voditelja na istoj televiziji, svojski se potrudivši da utjelovi idealnog voditelja za gledateljstvo te televizije - mumljao je dok govori, otezao samoglasnike, svako Č je zamijenio s Ć, glumio budalu, sklapao nesuvisle rečenice, no ponovo je bio drugi, završivši iza Amara koji je, kako je pojašnjeno, u odnosu na anglosaksonsko Stewart imao mnogo zvučnije prezime. Kasnije je pokušao dobiti posao voditelja na OBN-u, no u toj tv kući su ga u startu odbili rekavši mu da je isuviše straight za njihov medij.

U međuvremenu, na Stewartovu veliku sreću, u Sarajevu su se pojavili pubovi koji organizuju stand-up nastupe. Jon Stewart nastupa gotovo svaked sedmice, a mjesečno, kako kaže, ponekad uspije zaraditi čak i do 300 KM!!!


Quentin TARANTINO

tarantino oscar


Kao eskcentričan i povučen momak, (naš) mladi Tarantino nikada nije nailazio na podršku i razumijevanje svoje okoline u Kaknju. Ne dijeleći interese i poglede svojih vršnjaka, još u najranijim danima se zaljubio u sedmu umjetnost, trošeći skromni džeparac na iznajmljivanje filmova iz videoteke, zbog čega su često ispaštale ocjene u školi i vodile ga u žestoke svađe s roditeljima. Ipak, Tarantino je imao jasan cilj – upisati režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Kada mu je za 13. rođendan dedo Arif iz Njemačke donio video kameru na poklon, Quentin je mogao početi s prvim koracima ka ostvarivanju svojih snova, a u rodnom kraju i danas pamte njegove prve amaterske uratke zbog kojih je čitav Kakanj znao biti na nogama.
 
Ipak, strogi sarajevski profesori  u početku baš i nisu bili fascinirani Tarantinovim umijećem, no na Akedemiju je na kraju ipak primljen. Iz četvrtog puta. Akademiju je završio kao vrhunski student, najbolji u svojoj generaciji, neizmjerno željan da pokrene umrtvljenu bh. kinematografiju, osvježi je vlastitim unikatnim pripovjedačkim stilom i unese novi život u najprepoznatljive bosanske arhetipove.

Međutim, nadređene i iskusnije kolege nisu prepznavale Tarantinov entuzijazam i potencijal. Scenarij za prvi film "Reservoir Dogs" glatko je odbačen od nadležnih fondacija za dodjelu sredstava, kao i drugi scenarij „Petparačke priče“, koji su članovi fondacije i kolege ocijenili „kao vulgarnu, krvoločnu i besmislenu prostotu čije i samo pisanje predstavlja uvredu za bogatu bh. kinematografiju“. Ostavši dosljedan svom stilu, Tarantino je konkurisao i sa trećim scenarijem za film „Kill Halal Bilal“, ali te godine sredstva za snimanje filma dobio je scenarij o ljubavnom paru koji se na početku filma ševi, u sredini se rjeđe ševi, a na kraju filma se potpuno prestaje ševiti jer je glavnik lik u međuvremenu postao vehabija.
 
Nakon niza odbijanja njegovih scenarija, bez sponzora i institucija koji bi podržali njegove ideje, Quentin je završio na liječenju od alkohola, prošavši kroz tešku životnu bitku. Izliječio se.

Danas radi kao montažer na javnom servisu. Nikada nije snimio nijedan film.


Donald TRUMP
Donald Trump

U stvarnom životu on je milijarder i jedan od vodećih američkih biznismena.

No naš Trump je sarajevsko dijete, rođeno u prosječnoj srednjoklasnoj porodici. Ozlojađen sivilom i uspavanošću rodnog grada, energični mladić maštao je da jednog dana rodnom gradu podari carstvo luksuznih poslovnih zgrada, kockarnica, sportskih terena i elitnih noćnih klubova. Ipak, bez političkih veza i početnog kapitala put do ostvarenja sna bio je težak... I nikad nije ni ostvaren.
 
Nakon što je uspio sakupiti 4.000 KM, te predati 11.321 otkucanih stranica papirologije u 678 potrebnih dokumenata, neuobičajeno hitrim i agilnim radom, nadležne institucije su nakon svega tri mjeseca i šest dana Trumpu izdale dozvolu za pokretanje biznisa. Prvih mjeseci posao mu je išao jako dobro i s lakoćom je uspijevao izlaziti na kraj s birokracijom, rokovima, neplaćanjima, prijebojima, blokadama, najvišim doprinosima na svijetu, parafiskalnim nametima i drugim sitnicama koje život bh. poduzetnika čine zanimljivim. Usput je i savršeno ovladao tehnikama ispunjavanja obaveza prema državi, poput rješavanja procedura o dobijanju Potvrde o Zahtjevu s Potvrdom, koja će mu biti neophodna prilikom podizanja Potvrde i predavanja sljedećeg Zahtjeva.

Ipak, nakon svega nekoliko mjeseci, svemu je došao kraj. Iako se svojski trudio da redovno i predano izmuruje svoje obaveze, kako prema radnicima, tako i prema državi, tog kobnog, nesretnog dana, u kasi se odnekud našlo 40 KM viška – na oči strogog inspektora! Do dana današnjeg mu nije jasno otkud su se te pare stvorile. U konačnici je njegova firma zatvorena, a Trump je, što zbog nedostatka novca, što zbog urođenog bosanskog inata, odbio platiti kaznu. Digao je ruke od posla, a šest radnika poslao na biro da „država brine o njima“. Nakon toga, učlanio se u SDA.
 
Donald danas radi na šalteru Ovjera za pravna lica u općini. Lijepo mu je. Ima 850 KM plaću. Ima dvoje kolega s kojima se smjenjuje na šalteru. Tu i tamo se našale sa klijentima, pa ih ubjeđuju da oni nisu pravno nego fizičko lice. Ili ih jednostavno šalju kod Billa na treći sprat po Potvrdu, onako, iz šege. Najbolja im je šala kada odbiju Potvrdu iz CIPS-a insistirajući na ovjerenoj kopiji. Eh, to su dani…


Bill GATES

bill gates


U stvarnom svijetu on je najbogatiji čovjek na planeti i kompjuterski genij koji je revolucionizirao kompjutersku industriju. No naš Bill Gates je rođen u Buturovićima kod Osenika. Fizički i suviše slabašan, nevješt da obrađuje njivu i bavi se teškim fizičkim poslovima od prvog dana je smatran za crnu ovcu u porodicu, što nije uspio ublažiti ni izvanredan uspjeh koji je ostvarivao u školi.

Kao srednjoškolac sa 16 godina uspio je kupiti prvi polovni kompjuter. S obzirom da je uz, za svoj rodni kraj, uz čudnu i neuobičajenu spravu, provodio većinu svog vremena i zanemarivao svoje poslove na njivi, strogi otac mu je postavio jasan ultimatum – njiva ili kompjuter. Gates je na kraju zajedno s kompjuterom izbačen iz kuće, nakon čega je bio primoran raditi kao konobar, a narednih nekoliko godina provest će u borbi za egzistenciju, uz seljakanja iz stana u stan i sukobe s gazdama zbog kirije.

Ipak, kao izvanredan učenik na kraju je upisao Elektrotehnički fakultet. Imajući nesvakidašnje i revolucionarne ideje za razvoj informatičke tehnologije, Bill je fakultet doživljavao kao teret i gubitak vremena, te ga je u konačnici odlučio napustiti kako bi se posvetio realizaciji svojih ideja. Zajedno sa prijateljem kupio je potrebno kompjutersku opremu, iznajmio jednu sarajevsku garažu i krenuo stvarati informatičku revoluciju. Ipak, nakon tri mjeseca garaža je zajedno sa svom opremom opljačkana, a zlata vrijedni podaci sačuvani na njoj otišli u nepovrat. Počinioci nikad nisu pronađeni.
 
Bill danas radi u Opštini na trećem spratu i rješava birokratske procedure. Dobar je prijatelj s Donaldom Trumpom.


Sylvester STALLONE

Rocky Balboa

Životna priča Sylvester Stallonea zasigurno je jedna od najfascinantnijih ikad u svijetu showbussinesa. Jeste li se ikad zapitali zašto Stallone radi takve grimase i izraze lica u svim svojim filmovima? Rođen je s paraliziranim donjim lijevim dijelom lica. Međutim, to ga nije spriječilo da početkom sedamdesetih dođe u New York, bez finansijskih sredstava i obezbijeđenog krova nad glavom, kako bi, ni manje ni više, postao glumac. No, očekivano, apsolutno niko ga nije htio angažovati. Bez prebijenog centa u džepu klošario je i spavao po autobuskim stanicama i parkovima, a bio je je toliko siromašan da je morao prodati svog jedinog prijatelja, psa lutalicu, nekom strancu za 25 dolara. Jedno vrijeme se izdržavao snimajući pornografske filmove zadnje klase.

Jednog dana, kad je gledao borbu Muhammad Alija, dobio je ideju za scenarij za film. Nije spavao cijeli vikend i u tri dana je napisao cijeli scenarij za film Rocky.  Na kraju je uspio naći producente koji su bili voljni snimiti film, no osnovni uslov je bio da on u filmu ne igra glavnu ulogu, na šta Stallone nije htio ni pomisliti. Nakon dugih i teških pregovora, konačno je pronašao producenta koji je pristao da on bude glavna uloga.

Rocky je snimljen za svega milion dolara, a na kraju je zaradio 250 miliona i postao jedan od najčuvenijih filmova svih vremena, dok je Stallone danas jedna od najvećih zvijezda Holywooda. „Rocky“ je u konačnici dobio Oscara za najbolji film, a Stallone bio nominovan za najbolju mušku ulogu. Ako tražite priču o „american dreamu“, teško da ćete naći bolju od ove. Mali čovjek na samom društvenom dnu i pored svih udaraca koje je poput glavnog junaka njegovog filma podnosio, nije odustajao od svojih snova, te je u konačnici stvorio grandiozno djelo i ušao među najveće. No sad zamislimo da Stallone nije imao sreću da bude rođen u SAD-u, zemlji u kojoj je i prosjak s ulice u stanju napisati scenarij koji će već prihvatiti neki producent i učiniti ga jednim od najvećih filmova ikad.

Zamislimo u našoj zoni sumraka da je Stallone rođen, recimo u Prači. Pun želja i snova, bez novca i obezbjeđenog krova nad glavom dolazi u Sarajevo da upiše glumu i ostvari svoje snove, no na Akademiji ga bez razmišljanja odbijaju zbog govorne mane uzrokovane paralizom jednog dijela lice. Bez prebijenog novca u džepu i države koja bi mu pružila pomoć, Stallone klošari i spava po gradskim parkovima i haustorima, a za razliku od SAD-a, ne može čak ni porniće snimati kako bi preživio. Jednog dana dobio je ideju za scenarij za film. Nije spavao cijeli vikend i u tri dana je napisao cijeli scenarij za film Rocky. No Stallone živi u državi u kojoj se filmovi snimaju svake prestupne godine, a da biste dobili sredstva za njih prinuđeni ste aplicirati za državna srestva, što opet zahtijeva da budete dio jednog dobro uhodanog i uštimanog klana. Rocky, dakako, nikad neće ugledati svjetlo dana. 

A Stallone? Već je prilično osijedio, no često ga možete sresti u ćoškovima sarajevskih ulica. Sjedi i šuti, odrpan, zarastao, nesnosno zaudara... S njim je uvijek njegov vjerni pas lutalica. Udijelite mu nekad koju marku.


Stephen KING

stephen-king

U realnom svijetu on je majstor horor žanra i jedan od najprodavanijih pisaca čija su djela interpretirana kroz film, radio dramu i strip. 

No u našoj zoni sumraka, King je rođen u BiH i njegov put izgleda bitno drugačije. Pokazavši još u ranoj životnoj fazi veliko interesovanje za horor stripove i literaturu, počeo je i sam pisati horor priče iz zabave, potajno se nadajući da bi u svojoj zemlji mogao pokrenuti jedan potpuno novi žanr. 

Dok je još bio u dvadesetim godinama napisao je knjigu „Keri(ma)“, za bh. prilike po svemu neobičnu horor priču o djevojci s nadnaravnima sposobnostima, za koju je vjerovao da će mu donijeti slavu i uspjeh. No, ono što je mladi i naivni King previdio je da živi u zemlji gdje je svaki peti stanovnik nepismen, oni koji znaju čitati, uglavnom ne čitaju knjige, a oni koji ih čitaju, čitaju isključivo šokantne autobiografije starleta, manje šokantne autobiografije fudbalera i štiva o kompleksnim odnosima i velikim životnim pitanjima koji ispunjavanju život jedne mahaluše. „Kerima“ je u konačnici u javnosti dobila tek manju pažnju, a i to samo zbog toga što je bila riječ o neuobičajenoj tematici.

Nešto veću pažnju djelu posvetila je struka. Uvijek časno predano poslu i spremna i pored silnih obaveza temeljito analizirati svaki redak koji se ikad objavi u ovoj zemlji, ocijenila je knjigu kao besramni pokušaj privlačenja pažnje besmislenom šund literaturom, dok je jedan ugledni sarajevski profesor ocijenio da je nedopustivo da knjige piše neko ko nije kod njega završio Odsjek za komparativnu književnost i nema teorijsko znanje o romanu. 

Poučen neuspjehom knjige, King je znao šta mu je činiti. Upisao je Filozofski fakultet, Odsjek za komparativnu književnost i na kraju doktorirao. Danas ima siguran posao profesora na fakultetu, sigurnu platu, ugledni je član društva. Poput nekolicine svojih kolega s Filozofskog, javnosti je najpoznatiji kao jedan od vodećih medijskih eksperata za politiku, ekonomiju, kulturu, sport, globalno zagrijavanje i agrikulturu. Ne piše više romane, no član je i rukovodilac više udruženja književnika i intelektualaca, kao i komisija za dodjeljivanje književnih nagrada. 

Tiger WOODS

tiger woods i elin

Najbolji golfer na svijetu i jedan od najuspješnijih sportista današnjice u našoj bh. zoni sumraka rođen je u Čajniču. 

Od malih nogu Tiger je, pored za svoj kraj krajnje neobičnog fizičkog izgleda, pažnju privlačio i svojim nesvakidašnjim interesovanjima. Čim je prohodao počeo je majčinom oklagijom udarati razne predmete po kući, dok je slobodno vrijeme u školskim danima provodio po njivama, na kojima bi iskopao nekoliko rupa i po čitav dan improvizovanim golferskim štapom ubacivao loptice u njiih. 

Woods je, po svemu poseban i drugačiji od svojih vršnjaka, imao posve neobičan san – postati profesionalni golfer. No, mali problem mu je predstavljala činjenice što ne samo da u svom kraju nije imao nijedan teren za golf, nego i u državi u kojoj živi takvi tereni teško da bi se na prste jedne ruke mogli nabrojati. Pored toga, zbog neobičnih aktivnosti malog Tigera, cijela porodica Woods dospjela je na loš glas, dok je on sam služio kao predmet poruge i maltretiranja svojih vršnjaka. 

Razbješnjen i očajan, otac Srboljub Woods obišao je sve moguće popove, travare i gatare u Čajniču i okolini, očajnički prijetio da će mu te sotonske američke rabote ubiti batinama, pokušavao ga je držati zatvorenog u kući, no Tiger bi uvijek nekako pronašao način da se iskrade na njivu i bavi svojom opsesijom. Sve prijetnje, savjeti, molbe, poruge i narugavanja nisu bile dovoljne ni da na trenutak posustane od svojih snova. 

Na kraju, shrvan nemoću i beznađem, otac Srboljub preorao je cijelu njivu na kojoj je napravljen improvizovan teren, štap kojim je ubacivao loptice mu je razbio od glavu, a prijetnju da će mu ako iskopa samo još jednu rupu on iskopati oba oka, Tiger je ovaj put shvatio krajnje ozbiljno.

Tiger Woods danas radi kao tehničar u fabrici vode u Čajniču i ugledan je građanin. S društvom se često kroz smijeh prisjeća dana kada je kao klinac pokušavao biti pionir golfa u svome kraju i maštao o velikoj svjetskoj karijeri, pripisujući to čudnim silama pod čijim je utjecajem tada bio. 




Barack OBAMA

barack-obama

Iako nije imao zavidnu karijeru u privatnom sektoru, Obamina nesvakidašnja karizma, politički idealizam, (naučeno) vrhunsko govorništvo i posvećenost ljudskim pravima omogućili su mu uspon od senatora u državi Ilions do predsjednika vodeće sile svijeta.

U našoj bh. verziji priče, Obama, sin kenijskog studenta koji ga je napustio kad je imao samo dvije godine vrativši se u rodni kraj, odrastao je uz majku i očuha. Neobično bistar i talentovan, život mu je bio vrlo lak. U školi izvrstan đak, poštovan od nastavnika i profesora, omiljen od ženskog roda (što navodno nema veze s legendama koje kruže o atributima njegove rase), poštovan od muških vršnjaka, Baracku se od prvog dana predviđao zavidan životni uspjeh. 

Nakon završetka srednje škole, Barack je otišao na studij u SAD-u. Vrativši se u BiH nakon studija, nevičan teškom i zahtjevnom radu, uključio se u rad nevladinih organizacija, pokazavši izniman talenat za prikupljanje sredstava iz državnih, entitetskih, kantonalnih, opštinskih, EU, soroševskih i inih fondova radi borbe za ljudska prava i poboljšanje položaja običnog malog čovjeka čiju sudbinu dijeli i za kojeg će se, još u djetinjstvu se zarekao, boriti dok god je živ. 

Uporedo sa predanim i mukotrpnim radom u nevladinom sektoru, Obama je i politički angažovan. Kao član jedne stranke, već drugi mandat služi kao zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo iz reda Ostalih, a prošle godine, kada je nakon nasilnih demonstraciju premijer Vlade podnio ostavku, kandidovao je samog sebe za novog mandatara, no dva glasa, njega i njegovog stranačkog kolege, ipak nisu dovoljna za imenovanje. 

Pored politike, ostaje aktivan u nevladinom sektoru, a također dobro gura i privatni biznis, no o tome nerado govori u javnosti. Možda  nije predsjednik najjače sile svijeta, no vjerujte, političari i soroševci i u BiH mogu vrlo lako uspjeti. 

Bjork 

bjork


Islandska umjetnica neobičnog glasa i muzičkog stila, danas spada u jednu od najpopularnijih i najcjenjenijih muzičarki na svijetu, a također se bavi i glumom. Tokom karijere, nominirana je za 12 Grammy nagrada, jednog Oscara i dva Zlatna globusa 

Ipak, Björk Ólafsdóttir, u ovoj priči i za ove prilike osoba čudnog imena i još čudnijeg prezimena, rođena je u BiH. 

Još od najmlađih dana zbog svojih neobičnih interesa i ekscentričnog stila oblačenja i ponašanja, Bjork je odudarala od okoline, osjećajući se čitav život usamljeno i neshvaćeno. Ipak, nije odustajala od svojih ambicija, pa je vrlo rano počela samostalno da vježba pjevanje, ples i glumu te stvara sopstvena djela, koja baš i nisu nailazila na oduševljenje i razumijevanje okoline. Neprepoznavanje talenta pripisivala je pogrešnim ljudima kojima je okružena, vjerujući da će među pravim ljudima od struke neko već spoznati njen potencijal. 

I tako, godinama je kucala na vrata izdavačkih kuća, producenata, urednika i kantautora, predstavljajući svoj materijal, no stvari poput „premale sise“, „ravna zadnjica“, „neprikladan glas“, „prekomplicirani tekstovi“,  „neprihvatljiv zvuk“, najčešće su stvari kojima je odbijana. Uslijed naleta očaja, okušala se i u popularnom muzičkom showu "Zvijezda moreš biti ti", one godine kad je Kadra zapalio bh. publiku i najavio skoro punjenje Koševa. Ispala je još na audiciji, u prvom krugu, odmjerenom i stručnom konstatacijom jednog od članova žitija da je njen nastup „bio nešto najblesavije što sam čula u životu“.

 Björk Ólafsdóttir je u međuvremenu završila rodne studije i radi kao asistent na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Ostat će upamćeno i da je kao jedan od moderatora propalog  Plenuma građana i građanki Sarajeva, otjerana s pozornice od prisutnih ljudi koji su bili nezadovoljni njenim načinom vođenja.

Ponekad održi neku svirku u nekom od sarajevskih kafića za alternativnu raju.