Piše: Danijal Hadžović
Nivo ekonomske nepismenosti u bh. društvu je na frapantnom nivou. Većina građana naše zemlje, uključujući i one visokoobrazovane, ne poznaje ni osnove ekonomije. To ne treba pretjerano da čudi s obzirom da od osnovne škole pa do fakulteta, osim ako eventualno ne odluče studirati ekonomiju, naši građani ostaju zakinuti za bilo kakvu vrstu ekonomskog obrazovanja, uključujući i učenje o njenim samim osnovama. S takvim niskim stepenom poznavanja ekonomije ne treba previše da iznenađuje činjenica da se ogroman broj naših sunarodnjaka kroz život nerijetko suočava s golemim problemima glede otplate kredita, sklapanja ugovora, popunjavanje poreske kartice ili razumijevanja fiskalne politike vlasti.
Neminovna žrtva ovakvog sistema su i sami novinari koji, čast izuzecima (na studiju žurnalistike ne postoji predmet o ekonomiji), zahvaljujući svom nepoznavanju materije, lošim, netačnim i tendencioznim izvještavanjem dosljedno dezinformišu javnost i samo dodatno produbljuju opću ekonomsku nepismenost stanovništva.
U nastavku vam donosim pet učestalih ekonomskih mitova u BiH koje mediji uporno protežiraju, a koji „veze s mozgom nemaju“.
- Socijalistički giganti
Slika bezbroj puta viđena – ozlojađeni, gladni i obespravljeni radnici protestuju pred zatvorenim vratima svoje propale firme. Ta firma je nekoć bila „socijalistički gigant“ koji je uspješno poslovao, zapošljavao stotine ljudi i bio ponos bivše države. Onda su stigli tranzicija, privatno vlasništvo, kapitalizam i pohlepni privatnici koji su uništili firme, obogatili se na tuđoj muci i radnike ostavili bez posla i hljeba. Zaključak koji se nameće je jasan: Bosna i Hercegovina je u socijalizmu bila ekonomska sila (s obzirom na broj „giganata“ valjda u rangu Južne Koreje), sa uspješnim kompanijama i sretnim i situiranim ljudima; Bosna i Hercegovina u kapitalizmu je propala država s ljudima koji gladuju s jedne i šačicom tajkuna s druge strane. Kapitalizam loš, socijalizam dobar.
Priča ponovljena toliko puta da je već postala opšte mjesto u bh. društvo.
Problem je međutim što ona ne predstavlja ništa drugo nego najpovršniji i najneukiji mogući način izvještavanja. O konkretnim uzrocima zašto je određena firma propala, samom pitanju njene održivosti u uslovima otvorene ekonomije, konkretnim poimeničnim krivcima za njenu propast i analizi njenog poslovanja, u bh. medijima uglavnom nećete čuti. Do tih pitanja istraživanja i izvještavanje naših novinara ne dopiru. Uglavnom sve počne i završi s gore navedenim frazama kao ustaljenom oprobanom formom, pa se tako zločinima privatizacije i tranzcije pripisuje i propast nikad privatizovanih firmi poput tuzlanske Aide ili nedavnog slučaja Željezare.
- Poljoprivredo, paro obećana
Ako prosječnog stanovnika u BiH pitate šta je najveća razvojna šansa naše zemlje velika vjerovatnoća je da će vam reći – poljoprivreda. Oni koji žele biti malo sofisticiraniji moguće je da će vam reći i organska proizvodnja. Ne treba ih osuđivati s obzirom da se upravo preko masovnih medija svakodnevno nameće ideja da se spas za BiH krije upravo u poljoprivredi. Hrana nam je svima bliska i draga, čak je neki od nas i svakodnevno konzumiramo, pa nam zvuči lijepo i logično da spas leži upravo u uzgoju hrane. No, u Njemačkoj poljoprivreda čini samo 0,9% BDP-a, u vodećoj poljoprivredi Evrope, Francuskoj 2%., Velikoj Britaniji 0,7%, dok u BiH ona iznosi čak 7,7%. Doduše, u ekonomskoj sili Siera Leoneu ona čini 60% BDP-a. Šta nam ovi podaci zapravo kazuju? Jednostavnu stvar – što je zemlja razvijenija, to je udio poljoprivrede u ukupnom BDP-u manji. Divno je baviti se poljoprivrdeom, posebno organskom, no njena neto dobit je niska i nikakav značajan razvoj vam neće donijeti. Još od industrijske revolucije poljoprivreda prestaje biti nosilac ekonomskog razvoja čovječanstva, a u eri visokosofisticirane tehnologije 21. stoljeća o njoj kao pokretaču ekonomije je apsurdno i govoriti. I da, BiH kao zemlja većim dijelom prekrivrena šumama i planinama zapravo i nema naročite preduslove da bude poljiprivredna sila.
- Voda – najveće bogatstvo
Sjećate se vremena kad su prebogati Arapi kojima je Bog dao sreću da im se zemlje nađu na nalazištima nafte gradili vikendice po Bosni i kupovali fudbalske klubove u Evrope? E pa ti dani su odbrojani. Novo „suho zlato“ u svijetu je voda. Patite, Arapski Emirati. Eto ti ga na, Kuvajte. BiH leži na golemom i dragocjenom resursu koji cijene i drugi. Jedino ostaje nejasno kako još niko ne uspijeva da vidi ikakvu naročitiju korist od tog neprocjenjivog bogatstva koje posjedujemo, ali razlog mora biti valjda u tome što godišnje uvozimo 152 miliona litara vode, o čemu nas mediji redovno ljutito, zabrinuto i histerično izvještavaju.
Ipak, ako ostavimo šalu na stranu, čisto ekonomskom logikom gledamo pitka voda je nadasve jeftin resurs. Ona spada u najeftinije stvari koje koristimo. Nju svakodnevno nemilice trošimo na pranje ulica, zalijevanje bašte, pravljenje piva… Toliko je jeftina i dostupna da nam je lakše izdvojiti nekoliko feninga za kupovinu uvozne flaše vode, nego otići do prve česme. Vjerujte, od voda se nije niko obogatio, pa nećemo sigurno ni mi. Priče o ratovima koji će se voditi za izvore pitke vode ostavimo autorima naućne fantastike i teoretičarima zavjere.
Neko je rekao da su naše šume bogat resurs?
- Korporativni ljudožderiSvaki prosječni novinar zna da se prava opasnost za bh. društvu krije u velikim multinacionalnim korporacijama koje su u našu zemlju došle da preuzmu naše golemo nacionalno blago, otuđe naše resurse i od nas svih učine građane drugog reda prinuđene da im pokorno služe. Zbog toga je neophodno da sačuvamo naša bogatstva i odupremo se od pogubnom djelovanju velikih stranih korporacija.Jedino se otvaraju pitanje – koje nacionalno blago, koje resurse i prije svega koje strane korporacije u BiH? Koliko zapravo znate istinski velikih globalnih korpoacija koje su u našoj zemlji nešto „preuzele“ i pokrenule proizvodnju? I da li bi njihov dolazak zaista toliko loš ako pogledamo njihov učinak na ekonomski razvoj Kine ili, ako vam je bliži primjer, jedne Poljske, iz koje mnogi proizvodi svjetskih brendova u BiH vode porijeklo?Istina je zapravo da zbog političke nestabilnosti i loših uslova za poslovanje te multinacionalne korporacije nas redom zaobilaze u širokom ruku. Za to vrijeme naši ključni resursi ostaju u čvrstom zagrljaju političkih stranaka zahvaljujući plijenu zvanom „državne firme“.
- Neoliberalizam uzrok svih problema
U bh. javnosti rijetko koja riječ je neomiljenija od pojma „neoliberalizam“. Već se udomaćila kao uzročnik svih zala, pa se analitičan novinarski um ne lini upotrijebiti je za sve što mu izgleda kao nepravda u svijetu – od rata na Bliskom istoku do propadanja firmi u BiH – iza svega stoji demonska neman projekta i ideje neoliberalizma. Međutim, s osobom koja zauzme takav stav uistinu je teško polemizirati.
Oni nešto ozbiljniji argumentovat će vam da je neoliberalizam proces masovne privatizacije, deregulacije i svođenja uloge države na minimum.
O ispravnosti datog termina za navedene politike bi se dalo raspravljati, no opet – kakve to konkretno ima veze s Bosnom i Hercegovinom, zemljom u kojoj država troši polovinu BDP-a, u kojoj država u svom vlasništvu i dalje ima nekoliko stotina kompanija (od restorana koji se bavi pravljenjem uštipaka za željezaru do telekoma) i koja se po indeksu lakoće poslovanja i ekonomskih sloboda nalazi na samom evropskom začelju?
