petak, 5. srpnja 2013.

Balkanska megalomanija, egocentričnost, tuga, jad i nesreća

Balkan je nesretno mjesto za življenje, mjesto nadaleko poznato kao evropski epicentar ratova, mržnje, siromaštva, korpucije, beznađa, etničkih netrepeljivosti, smrada, ogovaranja, zavisti, razbribrige, nerada i dilentatizma najgore vrste. I ma koliko neki balkanski umjetnici poput Bregovića ili Kusturice nastojali svijetu prikazati romantiziranu sliku naših najgorih osobina, to ne mijenja njihovu suštinsku trulež i jad.



Istovremeno, teško je sresti arogantnije i egocentričnije ljude nego na ovim prostorima, a 
megalomanija čini se da je univerzalna karakteristika svih balkanskih naroda. Odrastao sam slušajući kako su Amerikanci žalosno glup narod, Nijemci debele škrte svinje, Francuzi kukavice, Italijani ušminkani pederi, Englezi hladnokrvni zločinci, itd., a o mržnji koju balkanski narodi ispoljavaju jedni prema drugima tek ne treba posebno govoriti. 

Balkanci su šampioni u teorijama zavjere. Rat na ovim prostorima svakako su nam nametnuli masoni, Amerikanci, jevrejski lobij, međunarodna zajednica i ko već sve ne, te su nas nekako hipnozom naveli da se humani i napredni kakvi jesmo počnemo klati; a isti ti faktori danas žele da nas porobe, ne daju nam da napredujemo i zbog njih se nalazimo u situaciji u kakvoj jesmo. No ne damo se! Svi balkanski narodi u manjoj ili većoj mjeri sebe doživljavaju veoma bitnim i mitomanske nacionalističke slike koje stvaraju o sebi prevazilaze i najčudesnije bajke ikad napisane: oni su jedan od najstarijih naroda na svijetu, oni su imali slavne kraljevine i junake, oni su predziđe kršćanstva, čuvari pravoslavlja, bedem islama u Evropi, mračne svjetske sile kuju urote protiv njih, njih žele porobiti, oni se brane, bore, neprijatelji su svuda oko njih, svi ih mrze zbog njihove superiornosti... Sve ovo su riječi koje balkanski nacionalistički megalomani u svom vokabularu učestalo koriste. A kada pogledate realnost vidite nekoliko miliona mahom nepismenih i polupismenih, siromašnih i neuspješnih ljudi koji gotovo da ništa hvale vrijedno ne nude svijetu.

No šta je uzrok te megalomanije? Mislim da razlog prije svega leži u nedostatku ličnog uspjeha. Balkan je mjesto u kome većinom žive neuspješni ljudi koji nikad nisu realizirali svoj potencijal, te su prinuđeni u sebi nositi niz frustracija i kompleksa zbog kojih se osjecaju poniženim. Takav čovjek sebi na važnosti pokušava dati omolažavanjem svih drugih i drugačijih, bez obzira da li se radi o njegovim članovima porodice, prijateljima, ljudima iz okruženja, narodima s kojima dijeli životni prostor ili pak narodima s čijim pripadnicima nikad i nije imao bilo kakav kontakt- pljuvačka mu je glavno oružje kojim liječi svoj ego. Balkanski homo sapiens ekspert je za sva živa pitanja, od politike preko društva pa naročito do sporta i ukoliko se ne slažete s njegovim stavom uvijek je spreman grčevito ga braniti povišenim glasom, urlanjem, psovkama a nerijetko i pesnicama.  Također, sklon je prepričavanju svojih slavnih (najcešce izmišljenih) postignuća iz mladosti koje mu je neki dušmanin naglo uskratio, pa je zbog toga danas stigao tu gdje jeste, za birtijskim stolom. Na svijetu vjerovatno ne postoji mjesto sa više propalih fudbalskih super talenata, vrsnih pjevača i glumačkih nada. 

Upravo ti mali, frustrirani, iskompleksirani ljudi puni jala i mržnje prema svim boljim i uspješnijim od sebe savršeno su đubrivo za uzgajanje nacional-fašističkih šizofrenija. Sada se takvom čovjeku nudi velika, nacionalna šprica koju može da ubrizga u svoje narušeno dostojanstvo. Sa najviših akademskih i političkih vrhova o njegovoj naciji kreira se i plasira slika kao o viteškoj, plemenitoj, poštenoj, iskrenoj, časnoj, nepokolebljivoj, a kako on pripada takvom veličanstvenom kolektivu sve te osobine automatski pripadaju i njemu samom. I kao što za svoj lični neuspjeh krivce pronalazi svuda oko sebe od pojedinaca koji ga okružuju, preko društva do političara koji s njim vladaju, tako ovaj pogled na svijet prenešen na nacionalni kolektiv ima daleko opasnije implikacije. 

Njegova nacija i pored veličastvenih, superiornih osobina koje posjeduje, nalazi se u stanju u kome se nalazi ne svojom krivicom nego zbog neprijatelja koji je sprječavaju da realizira svoj puni potencijal. A ti neprijatelji su svuda u i oko njegovog gordog i nepokolebljivog naroda: okružen je vjekovnim neprijateljima u vidu drugih naroda i religija kojih se mora riješiti, strane imperijalističke sile svim silama nastoje porobiti njegov ponosni narod, a nacionalni izdajnici i strani plaćenici vrebaju svuda i zato je neophodno odvojiti žito od kukolja. Kako bi superiornost i veličanstvenost njegovog naroda ponovo zasjala u punom sjaju neophodno je vratiti se onim starim vremenima i tradicijama kada je njegov etnos navodno bio na vrhuncu, a to je najčešće nekih hiljadu godina u prošlosti, u periodu Srednjeg vijeka prema kojem Balkanci iskazuju poseban fetiš. Svi su oni tada imali slavne kraljeve, velike i moćne države, hrabre vojske i ponosnu prošlost, a karta iz stoljeća kad je njegova država bila na vrhuncu i portret njegovog slavnog kralja ne prestaju mu zaokupljati misli. Činjenice da su u tom periodu naši krezubi i nepismeni pretci živjeli u krajnje mizernim uslovima podređeni svojim "Bogom danim" feudalcima, da je spaljivanje ljudi na lomači bila svakodnevnica, a svijet mimo svog rodnog sela nepoznanica, nešto je o čemu nas u školi ne uče. Lišen svakog individualizma i utopljen u kolektivnu nacionalnu šizofreniju on više nije neuspješni i beznačajni pojedinac, nego dio vjekovne, mitske borbe dobra i zla, svjetlosti i tame, on postaje zaštitnik svog naroda i vjere.

Uspjeh koji je bilo kad u historiji ostvario bilo koji pripadnik njegovog naroda, automatski je i njegov uspjeh. Tako su Hrvati s kravatom bezbeli izmislili i kompletnu modernu kulturu, dok su pak Srbi s naizmjeničnom strujom dali svoj nesebični doprinos razvoju civilizacije. Kada Novak Đoković osvoji Wimbledon kao rezultat dugogodišnjeg mukotrpnog rada i odricanja isključivo njega i uskog kruga ljudi oko njega, onda smo mi Srbi bre najbolji svjetski teniseri; kada Danis Tanović, tada građanin Belgije osvoji Oscara za film koji je rađen u slovensko-italijansko-francusko-belgijsko-britanskoj produkciji, onda mi Bosanci imamo Oscara i razvaljujemo u kinematografiji. No i naši junaci se vrlo brzo pretvaraju u predmet omalovažavanja i nipodaštavanja, čim nam razbiju megalomanske iluzije, tj. čim ih neko skine sa svjetskog trona ili im sljedeći film i ne ispadne tako dobar. 

Još jedan vrlo značajan faktor koji utječe na balkansku megalomaniju i egocentričnost je vjerovatno i taj što ti ljudi rijetko miču iz svojih vukojebina, a većina ih živi u zaista krajnje žalosnim vukojebinamaOni vjeruju da su centar svijeta i da se na njihovom terenu vode historijske bitke ukrštenih svjetskih interesa jer drugi svijet osim svog i ne poznaju. Oni su nesvjesni da su njihova siromašna, kriminalna i zaostala društva potpuno nebitna u svjetskim okvirima, jer drugačija društva nisu nikad ni poznavali. I ne samo da su im nepoznanica udaljene zemlje i kulture, oni ništa ne znaju niti o onim narodima koji ih okružuju i s kojima žive, a sliku o njima kreiraju na osnovu kretenskim priča svojih jednako zadrtih i primitivnih sunarodnjaka ili pak na osnovu površnih slika koje im mediji serviraju. 

Zato je sasvim normalno da mnogi vjeruju kako je Sarajevo zaista Teheran u kome je službeni pozdrav "eselamu alejkum", u kome je zarbanjeno piti alkohol i u kome su žene redom pokrivene  (jer zašto bi neko iz Han Pijeska sumnjao u istinost toga kad mu vlasiti premijer/predsjednik/diktator to uporno ponavlja); zato je sasvim normalno da je mog druga strah otići u Istočno Sarajeva da ga ne bi "neki četnik napao"; zato je sasvim normalno da nedavno pročitam članak pod naslovom "Bosanska kuhinja najbolja na svijetu", jer iako se radi o kuhinji  sastavljenoj od mahom turskih jela za koju dalje od Slovenije teško da je iko čuo, za autora nema sumnje da je ona najbolja pošto neku drugu vjerovatno nikad i ne konzumira; zato je normalno da u pokušajima razgovora o društveno-ekonomskim sistemima maksimum do kog možete doći je pitanje: "da li nam je bilo bolje u Jugoslaviji ili sad", kao da su komunistička diktatura i današnje propale balkanske banana države jedina postojanost na ovom svijetu; zato je sasvim normalno da su Amerikanci za nas smiješni glupani, iako se radi o naciji koja godišnje svijetu daje najviše inovacija, a Nijemci debele svinje, Italijani ušminkani pederi, Francuzi kukavice, Englezi hladnokvi zlikovci. 

U očajničkom pokušaju bijega od svog ličnog jala, isfrustriranosti, beznadežnosti i životne mizerije skloni smo omaložavati, vrijeđati i pljuvati sve bolje i uspješnije od nas, počevši od naših komšija, preko sugrađana pa do naroda čije pripadnike nikad nismo ni poznavali, a također uvijek imamo i kolektivističke narkomanske utopije koje će nam poslužiti kao savršeno utočište od vlasitog životnog jada. I dok god ne shvatimo da ni po čemu nismo bolji, uspješniji, humaniji, merhametniji ni napredniji od drugih, a i da jesmo, zasluge za to nisu naše lične; da naša sreća i prosperitet leže prvenstveno u našem ličnom uspjehu i zalaganju; te da pored nas ne žive naši neprijatelji nego ljudi koji su po svemu najsličniji nama samima, Balkan će i dalje ostati mjesto življenja vrlo nesretnih ljudi

3 komentara:

  1. "Lišen svakog individualizma i utopljen u kolektivnu nacionalnu šizofreniju on više nije neuspješni i beznačajni pojedinac, nego dio vjekovne, mitske borbe dobra i zla, svjetlosti i tame, on postaje zaštitnik svog naroda i vjere." - Super poenta!

    OdgovoriIzbriši
  2. Dobro je da svi nismo isti,gore navedeno sve mirise na domoljublje ,,a to svaka zamlja cini po
    gledaj fudbal ludnica sta se sve cini za domoljublje ili taj navedeni teniser Dokovic ,neznam
    odakle tipkas ali nije sve ni sjajno u eu zemljama proklestvo,pohlepa donosi bolesti radaju se invalidi dozivotni unakazena djeca nema vise socijalnog kontakta koji ipak postoji u covjeku u genima a koji se negira i dolazi do stresova raznih psihickih bolesti,iscrpljenost na radnim mjestima a naprimjer postoje ljudi bez posla a dok drugi crkavaju na radnim mjestima previse rade u toku sedmice jer,,,,,,,i ti zaposleni se zale na te ljude bez posla kako oni sjede kuci a mi radimo za njih
    Imao bi jos toga dosta da vam napisem ako mi uzvratite na ovo sto sam napisao kao anonimni pozxxxx,(dali je to vas tekst ili ste negdje negdje kopirali)

    OdgovoriIzbriši
  3. Komentar će se prikazati kada bude odobren.

    Zasto ne direktno da se pojavi na stranici taj moj komentar to su slova koja se netreba plasiti ili cenzura u Eu zemljama bas me interesuje hocete li objaviti moju porukuxxxxx

    OdgovoriIzbriši