Piše: Danijal Hadžović
Tržište je najveća demokratija. Na tržištu svakodnevno milijarde ljudi na ovom svijetu svojim novčanicima direktno glasaju kome će povjeriti svoj novac za proizvode i usluge koje im nudi. Oni poduzetnici i firme za koje smatraju da im nude bolje i povoljnije usluge, proći će bolje od konkurencije za koju procijene da nude lošije. Naravno, sama konkurencija i cilj pridobijanja ljudi da baš vama daju svoj novac, tjera vas da u sebi probudite najbolje ljudske osobine: vaš proizvod morat će biti kvalitetan, vaše osoblje uslužno, a radnja čista, u suprotnom, konkurencija uzima mušterije. No u današnjem vremenu društvenih mreža, pod lupu se posebno stavlja ne samo ponašanje vlasnika, rukovodstva i osoblja neke firme tokom radnog vremena, nego u sve većoj mjeri i njihovo ukupno držanje, stavovi, pogledi na svijet, odnos prema zaposlenicima… Mušterije su na kraju krajeva ljudi, a ljudi imaju čvrst moralan kompas.
To je na svojoj koži najbolje osjetio Saša Trivić, vlasnik uspješnog lanca pekara „Manja“. Trivić je u svojim pekarama očigledno nudio dobar kvalitet i uslugu, s obzirom da širom BiH ima svoj lanac. Građani su rado kupovali njegove proizovde. Ispostavit će se, međutim, da je vlasnik Trivić također i ljubitelj ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Tako je, na dan doživotne osude bivšeg predsjednika RS i ratnog zločinca Radovana Karadžića u Hagu za najmonstruoznije zločine viđene na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata, vlasnik Manje napisao čitav niz gnusnih komentara podrške i simpatija prema ovom i drugim vodećim republičkosrpskim ratnim zločincima.
Ubrzo je uslijedio odlučan odgovor društva. Građani su se spontano organizovali na društvenim, pozvali na bojkot pekare „Manja“ i njenih proizvoda, što je naišlo na široko odobravanje društva.
Građani su time, nesvjesno, pokazali savršeno razumijevanje kako funkcioniše tržište i njegovi mehanizmi te su pozvali, ne državu da koristi silu i zatvara pekare vlasnika koji simpatizira ratne zločince, nego jedni druge da biznisu dotičnog uskrate podršku svojih novčanika.
Za razliku od građana, ljubitelj ratnih zločinaca Trivić očigledno nije naučio lekciju funkcionisanja tržišne demokratije, tj. da ako ti građani neće oprostiti bubašvabe u pecivu ili neuslužno osoblje, još manje će političke stavove koji podrazumijevaju podršku onim pojedincima i politikama koji su ubili najmilije mnogim od tih građana. Ne možeš slaviti genocid nad nekim i onda očekivati da on kupuje tvoje proizvode. Tržišna demokratije ima svoje mehanizme da s tržišta eliminiše ne samo loše usluge i proizvode, nego i poduzetnike koji slijede nehumane i neetične obrasce ponašanja.
Naravno, vi kao slobodni i odgovorni građani u konačnici treba sami da donesete odluku da li vaš novac zavređuje neko ko podržava ratne zločince.