No, pakosna sudačka nepravda projektovana od strane fudbalskih moćnika krenula je mnogo ranije...
1. Prije svega, novozelandski sudija je kriv što su na Svjetsko prvenstvo pozvani određeni igrači koji u Hajduku i drugim osrednjim klubovima dosljedno griju klupe, ali su pukom slučajnošću u familijarnim i poslovno-interesnim odnosima s našim selektorom. Neki drugi, koji u kvalifikacijama nijednom nisu igrali, pozvani su jer su miljenici naših vodećih fudbalskih primadona. Za neke druge, pak, koji su odradili čitave kvalifikacije ili u u matičnim klubovima pružali odlične partije, mjesta u timu za SP odjednom nije bilo, ili su zbog „sramotnih“ izjava radi nedobijanje vize za SAD-a od strogog trenera oštro sankcionisani izbacivanjem iz reprezentacije.
2. Novozelandski sudija je kriv i što je manje od tri mjeseca prije početka prvenstva selektor reprezentacije po medijima optuživao kapitena Spahića i najveću zvijezdu Edina Džeku da mu kroje sastav, dok ovi s druge strane nisu ostajali dužni pa su uzvraćali medijski paljbu, te smo tako neposredno pred početak prvenstva bili svjedoci reprezentativne sapunice ravne prepucavanjima nedotupavih starleta koje svojim idiotarijama pune naslovne stupce balkanskih medija.
3. Novozelandski sudija nesumnjivo je odgovoran i što je reprenetacija pripreme za Mundijal odradila u nadaleko čuvenom kampu u Hrasnici za koji su se otimale brojne svjetske ekipe. Istina, u Zenici, najzagađenijem gradu u BiH, prazan zjapi najsavremeniji kamp koji je koštao čitavih 10 miliona KM, no ima jednu iznimnu manu koja ga čini nepovoljnim mjestom za trening naših asova - i suviše je udaljen od omiljenih sarajevskih klubova, kafana i narodnjačkih diskoteka.
I dok su naši susjedi Hrvati pripreme za Svjetsko prvenstvo odradili u Austriji, izlažući se između ostalog i posebnim fizičkim neprilikama, ne bi li spremno dočekali vremenske uslove u Brazilu, dok je njemački trener Joachim Low samo nekoliko dana prije početka prvenstva svoje igrače natjerao da na trideset i nešto stepeni, omotani najlonskim folijama, treniraju u trenerkama, dovodeći ih tako do crvenog svjetla fizičke izdržljivosti, bh. pripreme prošle su u znaku slikanja s navijačima i grlenja s navijačicama, dijeljenja autograma i ugodnih ćaskanja s novinarima, jer kako nam je selektor Sušić saopštio:
„Igrače ne treba posebno spremati, već samo održavati formu, pošto su oni su već došli spremni na pripreme“.
4. Pa ipak, i pored vječnih nepravdi koje nas prate, dobri rezultati u prijateljskim utakmicama davali su nam nadu da možemo nešto napraviti na Svjetskom prvenstvu. Ova nada je posebno oživjela nakon nesretnog poraza, ali i jako dobre i časne igre protiv Argentine u prvom kolu Mundijala. Očekivali smo da bismo Nigeriju, koja je u prvom kolu igrala vrlo loše, komotno mogli savladati i protiv Irana osigurati plasman u drugi krug. Imali smo i razloga da se nadamo jer BiH je, i pored svih trzavica, ekipa sastavljena od vrlo kvalitetnih igrača koji zaista mogu mnogo.
Taj O'Leary, taj amaterski nitkov, također je kriv je što su brzi nigerijski igrači doslovno šetali po lijevom strani našeg terena na kojoj beka nismo imali, organizujući preko nje oko 80% svojih napada, dok su našeg kapitena Emira Spahića, sklonog kiksevima u svakoj bitnoj partiji, zaobilazili i prolazili kao da je papir
No, čini se da sam selektor i nije u potpunosti dijelio naša nadanja, pa nas je prije utakmice uvjeravao da je nama dovoljan i neriješen rezultat protiv Nigerije (jer valjda se unaprijed podrazumijeva da će Argentina nakantati i Iran i Nigeriju), ili da čak i s dva osvojena boda možemo proći grupu ako se sve poklopi!?! Prosječan navijač pitao se kome bi uopšte takve misli i kalkulacije mogle pasti na pamet, no to je Pape. Navikli smo na to od njega. Još tokom kvalifikacionih ciklusa kad smo slušali da trebamo biti zadovoljni ako protiv Albanija, Slovačkih i inih velesila osvojimo i samo jedan bod. Ne voli čovjek da diže euforiju, šta li?! Valjda uvijek najmanje očekuje da bi dobio najviše.
Sve do početka utakmice s Nigerijom Sušić nije htio da nam otkriva sastav. A onda, kad su igrači istrčali na teren, doživjeli smo šok. Kršnog Kolašinca, koji je protiv Argentine na lijevom beku odigrao i više nego solidno, nije bilo među početnih jedanaest. Na njegovo mjesto formalno je bio povučen Lulić, no suštinski je pozciija ostala potpuno prazna. Na štoperu – Šunjić? Potcjenjivan i kritikovan od strane navijača. Ispostavit će se bezrazložno, jer je odigrao odličnu utakmicu. Vezni red – spori i statični kreativci Pjanić, Medunjanin i Misimović - sva trojica gotovo identični igrači, nasuprot brzih i snažnih Nigerijaca. No, Sušić valjda zna.
(taktika BiH u prvom poluvremenu protiv Nigerije)
Utakmica je počela, do dvadesete minute Zmajevi su izgledali solidno, a onda je uslijedila kosmička nepravda. Džeko postiže čist gol za BiH, za svoju zemlju, za milione navijača koji strepe pred malim ekranima i televizijskim platnima, no pomoćni sudija podiže zastavicu i novozelandski ribar svira ofsajd. Uzaludno je bilo što se na usporenom snimku kristalno jasno vidjelo da je Džeko bio barem dva metra iza zadnjeg protivničkog igrača. A onda 29. minuta i novi šok. U duelu na desnoj strani, kršni Nigerijac Emenike doslovno raznosi našeg nejakog kapitena Spahića koji pada, asistira za Odemwingiea i... Faul, faul nad Spaaahićem, ushićenim glasom se dere Konjić, no tako ne misli i pomoćni sudija koji drži zastavicu spuštenu, a o L'eary nakon predomišljanja pokazuje na bijelu tačku.
Zahvaljujući očitoj sudijskoj pljački Bog samo zna koliko puta opsovanog novozelandskog sudijskog amatera, uništene su nade miliona Bosanaca i Hercegovaca da njihova zemlja na svom prvom velikom takmičenju može ući među 16 najboljih reprezentacija. Kažem uništeni, jer je za razliku od Meksika koji je, nakon što su im protiv Kameruna poništili čista dva gola, postigao treći i pobijedio, naša zemlja mogla samo ovim jednim golom pobijediti.
Jer taj O'Leary, taj amaterski nitkov, također je kriv je što su brzi nigerijski igrači doslovno šetali po lijevom strani našeg terena na kojoj beka nismo imali, organizujući preko nje oko 80% svojih napada, dok su našeg kapitena Emira Spahića, sklonog kiksevima u svakoj bitnoj partiji, zaobilazili i prolazili kao da je papir. O'Leary je također nesumnjivo kriv što je BiH čitavu utakmicu igrala poput raje na terminu - bezvoljno, bezidejno, potpuno neuigrano, taktički očajno, bez fizičke snage, svodeći čitavu igru na neuspješne improvizacije pojedinaca, s neshatljivo lošim Lulićem, s neprimjetnim Medunjaninom, s Pjanićem i Misimovićem koji su se gotovo sudarali u prostoru, s Džekom koji se devedeset minuta povlačio po terenu i promašivao sve što je mogao....
(taktika BiH protiv Nigerije u drugom poluvremenu)
O'Leary, taj novozelandska sudačka smijurija, posebno je kriv za samo Sušiću razmuljive izmjene, kada je gotovo jedinog agilnog pojedinca na terenu Hajrovića, koji je koliko-toliko uspijevao probijati Nigerijsku desnu stranu (dok na lijevoj nismo imali niti jednog igrača) zamijenio Ibiševićem. Lulić je pak čitavih deset minuta doslovno šepao po terenu i molio za zamjenu, prije nego što ga je zamijenio indisponiranim Salihovićem... A onda, dvadeset minuta prije kraja utakmice, šlag na tortu – u igru ulazi rezervist iz Hajduka, Sven Tino Sušić, u narodu poznat i kao Safetov amidžić, kao posljednji igrač koji treba napraviti preokret u igri i donijeti radost bh. navijačima. A i dobro se prodati.
O'Leary, krvnik koji nam je poništio čist gol, a Nigeriji priznao krajnje sumnjiv, kriv je što smo izgubili od blijedog protivnika koji je objektivno bio bolji od nas, i da nije bilo sjajnog Begovića, mogla je Nigerija zabiti i još koji gol. Novozelanđanin O'Leary jedini je krivac što Zmajevi nisu bili ni sjena one reprezentacije koja je nesretno izgubila od Argentine.
5. Za gore navedene stvari kriv je novozelandski amater O'Leary. Za sve ostalo krivi su i bit će krivi naši novinari koji se usuđuju raditi svoj posao i ukazati na negativnosti unutar i oko reprezentacije, jer probleme, kako vidimo, najbolje je gurati pod tepih, kako ne bismo bespotrebno kvarili euforiju, nanosili duševnu bol nekom od naših igračkih primadona ili ne daj Bože, poremetili treneru planove da na miru sklapa u historiji fudbala neviđene taktike i samo njemu jasne sastave.
Ostaje gorčina ne zbog poraza, koliko zbog činjenice da smo uz ozbiljniji pristup mogli bolje. Daleko, daleko bolje. No neophodan preduslov za veći uspjeh na velikim takmičenjima je prevazilaženje tipično bosanskog mentaliteta burek-piva-raja-amidža
Da nije bilo O'Learyjeve pljačke i da je BiH golom Džeke došla do pobjedničkog pogotka, i igrači i Sušić bi, kao nebrojeno puta do sada bili okivani u zvijezde, a na negativnosti niko ne bi ni pomišljao da skreće pažnju, pošto bi ga euforična nacija odmah nabila na stub srama i proglasila smutnjivcem, provokatorom i izdajnikom.
No očajavati svakako ne treba, jer doživjeti dva minimalna poraza na prvom Svjetskom prvenstvu nije nikakva sramota. Ipak, ostaje gorčina ne zbog poraza, koliko zbog činjenice da smo uz ozbiljniji pristup mogli bolje. Daleko, daleko bolje. No neophodan preduslov za veći uspjeh na velikim takmičenjima je prevazilaženje tipično bosanskog mentaliteta burek-piva-raja-amidža, i umjesto toga stvaranje strogog i disciplinovanog fudbalskog stroja, kojeg pak mora u budućnosti mora predvditi strogi i autoritativni general na klupi.
Nema komentara:
Objavi komentar