Objavljeno na: Depo.ba
"Ako želi da joj ekonomija stane na noge, Bosna i Hercegovina mora pod hitno smanjiti namete na plate radnika. Među šest priroritetnih mjera koje bh. vlasti odmah moraju donijeti na prvom mjestu je rezanje tih dadžbina kako bi se povećala zaposlenost i kako bi ekonomija postala konkurentna".
Ovo između ostalog stoji u „Sporazumu za rast i zapošljavanje“ koji je predstavljen prošle godine kao paket mjera Evropske unije čije bi provođenje, kako i samo ime kaže, našoj zemlji napokon trebalo omogućiti ostvarivanje značajnijeg rasta ekonomije i zapošljavanja, a sporazum su, između ostalih, podržali i MMF, Svjetska i Evropska banka za obnovu i razvoj.
MUKE BH. POSLODAVACA
Zbog čega predstavnici Evropske unije i vodećih svjetskih finansijskih institucija naročito insistiraju na smanjenju nameta na plate kao osnovnom preduslovu bilo kakvog značajnijeg napretka BiH, dovoljno govori podatak da je naša zemlja prema istraživanju Svjetske banke na 135. mjestu u svijetu prema „kriterijima za jednostavnost plaćanja poreza“.
Ukupni porezi i doprinosi na plate u FBiH su među najvećim na svijetu i do tog se zaključka dolazi kada se samo porede efektivni iznosi poreskih stopa na zarade i socijalne doprinose. U FBiH, primjerice, ukupni porezi i doprinosi na plate iznose skoro 72 posto na neto zaradu. To znači da je na svaku marku zarade koju isplati radniku, poslodavac dužan još 72 feninga izdvojiti za državu. Dakle, da bi jedan radnik u BiH bio zaposlen za neto platu od 1 000 KM, koja iznosi nešto više od prosjeka, neophodno je izdvojiti još čitavih 720 KM za doprinose! Stvari su još gore kada se zarade, odnosno plate, u FBiH i svijetu porede sa životnim standardom, kupovnom moći, cijenom prosječne potrošačke korpe, socijalnom pomoći i sličnim indikatorima. Naravno, i laiku je jasno da nije isto kada platu od, recimo, 500 KM u FBiH opteretite sa 360 KM na neto iznos za poreze i doprinose, i kada platu u nekoj razvijenoj evropskoj državi od, recimo, 2.000 eura opteretite sa 700 eura za poreze i doprinose.
No tu ne prestaju muke bh. poslodavaca i radnika. Mimo poreza na dobit, dohodak i doprinosa na platu, te PDV-a od 17%, u našoj zemlji postoje još i troškovi za čitav niz raznih drugih oblika državnih, entitetskih, kantonalnih i opštinskih parafiskalnih nameta, kojih prema procjenama na svim nivoima BiH ima oko 400! Sa parafiskalnim nametima, u zavisnosti od kantona i opštine, poslodavac mora isplatiti i do 90 feninga na isplaćenu 1 KM.
NAMETI VISOKI, A BUDŽETI PRAZNI
Kako ovakav poreski sistem u praksi utječe na našu realnu ekonomiju, posebno mali biznis, svjedoči Samir Mešalić, poduzetnik iz Tuzlanskog kantona. Do sada je pokretao već nekoliko biznisa, koji su uglavnom neslavno završili, a trenutno je vlasnik jedne male farme u okolini Tuzle. Kaže da je poreski sistem uveliko zaslužan za propadanje njegovih prijašnjih poslova, no iako mu porezi i sada zagorčavaju život i u velikoj mjeri onemogućavaju da firmu snažnije razvije, ne namjerava odustati:
- Poreski sistem je prekompliciran i očigledno da, ovako ustrojen, za cilj nema podsticati razvoj privatnog sektora i zapošljavanja, nego prije svega namirivati obaveze onih koji žive od državnog budžeta. Pored doprinosa, poreza na dohodak i dobit, PDV-a, tu je još i čitav niz parafiskalnih nameta, porez na uvoz, plaćanje kojekakvih članarina i naknada za razna udruženja, komore i organizacije s kojima nisam povezan i od kojih nemam nikakvu korist. Kako s takvim poreznim terorom da uspješno razvijete svoj biznis, zapošljavate ljude i unaprijedite svoje društvo? Često imam osjećaj da je osnovni cilj mog poslovanja finansiranje države, a za mene, moju djecu i radnike šta ostane.
 |
| Admir Čavalić: Porezni sistem destimulira radno intenzivne djelatnosti, što je izrazito pogubno za državu poput Bosne i Hercegovine koja obiluje jefinom, ali u isto vrijeme kvalifikovanom i visokoobrazovanom radnom snagom koja nažalost odlazi u inostranstvo u potrazi za radom |
Pa ipak, i pored svih nameta, bh. budžet, kada se sabere zbir prihoda svih budžeta i vanbudžetskih fondova u BiH, iznosi tek nešto više od 10 milijardi KM. Poređenja radi, budžet susjedne Hrvatske, i pored činjenice da se ta zemlja već šest godina nalazi u recesiji, prošle godine iznosio je oko 17,5 milijardi eura. Dakle, nameti u BiH su relativno visoki, no budžeti mali. Admir Čavalić, asistent na ekonomskom fakultetu u Tuzli i predsjednik Udruženja građana „Multi“, ističe da je ovakav rezultat sasvim logičan kada se uzmu u obzir zakoni ekonomije:
- Riječ o sistemu koji opterećuje vlastitu privredu i građanstvo u mjeri da im ne dozvoljava normalno funkcionisanje, što preko Laferovog efekta rezultira paradoksom da su nameti visoki, a budžeti prazni. Činjenica da se u našoj zemlji najviše opterećuje rad dovodi do toga da kao posljedicu imamo izrazito visoku stopu ukupne nezaposlenosti, naročito nezaposlenosti mladih koje predstavljaju jednu od ranjivih kategorija na tržištu rada. Porezni sistem destimulira radno intenzivne djelatnosti, što je izrazito pogubno za državu poput Bosne i Hercegovine koja obiluje jeftinom, ali u isto vrijeme kvalifikovanom i visokoobrazovanom radnom snagom koja nažalost odlazi u inostranstvo u potrazi za radom, pojašnjava sagovornik DEPO Portala.
STRAH OD SMANJENJA DOPRINISA - ZAŠTO?
Trenutna fiskalna politika u BiH, kako se navodi u „Sporazumu za rast i zapošljavanje", rezultira velikim kočnicama u zapošljavanju, podstiče sivu i crnu ekonomiju, te se u konačnici građanima ni približno ne nudi onaj kvalitet usluga koji bi trebali dobiti za gotovo polovinu bruto plate koju kroz poreze i doprinose izdvajaju za državu.
O rezultatima takve fiskalne politike dovoljno govori činjenica da je u našoj zemlji danas oko 700.000 zaposlenih, 44% nezaposlenih, odnosno više od 500.000 ljudi, uz procjene kako oko 200-000 ljudi radi “na crno”, prosječna plata iznosi tek 820 KM i među najnižim je u Evropi... Ove brojke izgledaju još poraznije kada se uzme u obzir da od ukupnog broja zaposlenih blizu 200.000 radi u javnoj upravi i administraciji.
Evropska unija, Svjetska banka, MMF i ogromna većina domaćih ekonomista i poduzetnika su složni – ako želite da BiH ostvari značajniji ekonomski napredak – SMANJITE NAMETE NA PRIVREDU.
No, bh. vlasti kroz sve ove godine ne čine ništa bitnije na rasterećenju realne ekonomije. Naprotiv, postepeno se povećavaju postojeći ili uvode novi porezi, a sve ne bi li se pokrili budžetski rashodi za koje prihodi koje ostvaruje država nisu dostatni. Razlog zbog čega i pored brojnih zahtjeva bh. vlasti posljednjih godina nisu provele nijednu mjeru koja bi smanjila namete, pored komplesnog i tromog bh. sistema odlučivanja koji uveliko usporava donošenje važnijih odluka, treba tražiti i u strahu da bi smanjenje nameta dovelo do pada budžetskih prihoda, čime vlade ne bi bile u stanju servisirati sve svoje korisnike i potencijalno bi se suočili sa socijalnim buntom. Također, postoji bojazan da smanjenje nameta na rad ne bi nužno dovelo do povećanja zaposlenosti i produktivnosti, ali bi s druge strane smanjilo budžetske prihode a poslodavcima omogućilo da zbog smanjenih troškova, kroz dobit veći dio prisvajaju sebi. Da je ovaj strah opravdan, smatra i profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevo Anto Domazet:
 |
| Anto Domazet: Šta ako se desi da smanjite poreze na plaće, a ne dođe do rasta zaposlenosti i smanjeni doprinosi posluže za veće profite vlasnicima firmi? |
- Šta ako se desi da smanjite poreze na plaće, a ne dođe do rasta zaposlenosti i smanjeni doprinosi posluže za veće profite vlasnicima firmi?! Jer, stanje naše privrede je takvo da nema nikakvih garancija da će smanjenje doprinosa na plaće povećati zaposlenost. To je u ekonomskoj teoriji dobro poznat fenomen moralnog hazarda – postoji vjerojatnoća da bi se nešto moglo desiti, ali to nije sigurno.
Stav Domazeta ne dijeli i Admir Čavalić. On smatra da bi smanjenje nameta na plate nesumnjivo dovelo do povećanja zaposlenosti i da ne postoji bojazan da bi rasterećenje ekonomije moglo rezultiurati prisvajanjem većih profita od strane poslodavaca.
- BiH je zemlja visoke stope nezaposlenosti, koja ima jeftinu, ali u isto vrijeme kvalifikovanu radnu snagu, te slabu iskorištenost resursa u okviru granice proizvodnih mogućnosti naše države. Uz to, riječ je o otvorenoj ekonomiji koja teži integraciji u EU tržište. U takvom ambijentu, uz realnu pretpostavku rasta naše ekonomije, poslodavci nemaju luksuz deponiranja vlastitih resursa, već će isti, shodno tržišnim pritiscima iskoristiti u investicije i zapošljavanje nove radne snage, pojašnjava Čavalić.
KAKO SMANJENJE NAMETA POVEĆAVA ZAPOSLENOST?
Njegovom mišljenju ide u prilog istraživanje koje je na Univerzitetu u Travniku napravio tim koji čine Ibrahim Obhođaš, Slobodan Vujić i Saša Vujić. Tvrde da bi smanjenje doprinosa i poreza na plate od 10% moglo osigurati povećanje zaposlenosti od 4,7%. Oni su kroz model analizirali kompaniju koja se bavi proizvodnjom mlijeka i koja zapošljava 112 ljudi. Kada se taj iznos podijeli sa prosječnom godišnjom bruto platom zaposlenika, koja iznosi 27.865,20 KM, suma sredstva, koja je ostala kompaniji poslije smanjivanja poreza i doprinosa, dovoljna je za pokrivanje plata za 4,7 novih zaposlenika, navodi se u analizi. Ova računica je, tvrdi se u istraživanju, provjerena i statistički je ustanovljeno da varijacije u ovom istraživanju mogu biti do 1% (u odnosu na 4,2%), što ta odstupanja čini zanemarljivim i možemo se pouzdati u tačnost gore navedenog izračuna.
Ukoliko bi, pak, država obezbijedila poticaj preduzeću, po osnovu novozaposlenih radnika, u smislu oslobađanja od plaćanja poreza i doprinosa za te radnike, broj novozaposlenih bio bi 8, što iznosi povećanje zaposlenosti od 7,1%, uz iste troškove rada.
Ako bi se ova rasterećenja primjenila na cijelu Federaciju BiH, njen rezultat, tvrde autori, u konačnici bi na godišnjem nivou doveo do otvaranja 11.250 novih radnih mjesta bez poticaja, 19.352 novih radna mjesta s poticajima, povećanu potrošnju za 95,2 miliona KM, 16,2 miliona KM veće naplate PDV-a, te u konačnici veću proizvodnju i potrošnju.
No, o utjecaju smanjenja nameta na bh. ekonomiju, možda je i najzahvalnije pitati ljude koji je najdirektnije čine - poduzetnike. Naš sagovornik, Samir Mešalić, tvrdi da bi mu smanjenje nameta uveliko omogućilo da unaprijedi svoj posao:
- Kada b i porezi bili smanjenji na recimo na nekih 50% u odnosu na sadašnji iznos, vjerujte da bi mi to uvelo olakšalo bavljenje ovim poslom i da bih u ovom trenutku bio u stanju zaposliti barem još dvoje ljudi. Svakom poduzetniku je u cilju razviti posao i povećati svoje prihode, a zato su vam potrebni radnici. Kada pojedincu ostavite više novca na raspolaganje, naročito onom koji vodi neko preduzeće, on će, vjerujte, daleko bolje znati kako taj kapital uložiti i razviti posao, nego što to državni birokrati čine kada uzmu taj novac.
DOPRINOSI DOLE, PDV GORE
Ono oko čega traju rasprave i sporenja je da li eventualno smanjenje nameta na platu treba biti kompenzirano povećanjem nekih drugih doprinosa i kojih konkretno?
 |
Samir Mešalić: Kada pojedincu ostavite više novca na raspolaganje, naročito onom koji vodi neko preduzeće, on će, vjerujte, daleko bolje znati kako taj kapital uložiti i razviti posao, nego što to državni birokrati čine kada uzmu taj novac
|
Tako primjerice federalni Zavod za programiranje razvoja predlaže čitav niz moguće mjera kojima bi se kompenzovao pad budžetskih prihoda zbog smanjenja indirektnih poreza koje, između ostalog, uključuju uvođenje poreze na nepokretnu imovinu, povećanje PDV-a, povećanje poreza na dobitke od igara na sreću, porez na registraciju automobila, itd.
Da bi smanjenje nameta na rad trebalo biti zamijenjeno povećanjem drugih poreza, smatra i Anto Domazet, koji predlaže povećanje PDV-a:
- Nedostajuće javne prihode za penzije i zdravstvo treba namiriti iz povećane stope PDV-a. Drugo, ako povećate PDV, treba ići na uvođenje niže stope PDV-a za proizvode i usluge koji imaju veliki utjecaj na životni standard stanovništva. Dakle, mogli bismo imati niže opterećenje plaća (sa sadašnjih 72% na neto plaće u FBiH, cilj je da ono padne na maksimalnih. 45%), čime bi se poslodavci stimulirali da investiraju i zapošljavaju. To bi tražilo povećanje PDV-a sa sadašnjih 17% na 22%, ali i uvođenje niže stope PDV-a od oko10% za vitalne životne namirnice masovne potrošnje. Time bi se desila velika ekonomska promjena: porez bi bio prebačen sa faktora proizvodnje (rad) na potrošnju, što je pravedno i razumno (ko troši više, treba da plaća veće poreze).
No potpuno drugačiji pogled iznosi Admir Čavalić, koji smatra da smanjenje nameta na plate ne bi trebalo biti kompenzirano povećanjem PDV-a, ili bilo kojih drugih nameta, jer bi to prema njemu samo izazvalo kontraefekat:
- Bojim se da bi povećanjem PDV-a održali status quo u ekonomiji, naročito ako bi se zadržali postojeći uslovi plaćanja datog poreza.
Umjesto toga, Čavalić predlaže smanjivanje državnih rashoda i pronalaženje drugih rješenja za punjenje budžeta:
- Postoje različiti načini ostvarivanja javnih prihoda, bez da je riječ o uvođenju novih poreza. Ne zaboravimo da je određeni broj preduzeća još uvijek u državnom vlasništvu, ali i da postoji značajan potencijal za izdavanjem brojnih koncesija, raznih vidova dozvola itd. Da ne navodimo sve mogućnosti ušteda na svakom od nivoa vlasti u BiH, od državnog preko entitetskih i kantonalnih nivoa, pa sve do opština koje empirijski potvrđuju pravilo da je najveći stepen budžetske odgovornosti na lokalnim nivoima.
 |
| Lafferova kriva: Pretpostavlja kako poreske stope rastu neprekidno od nule, poreski prihodi će porasti do nekog maksimuma poslije kojeg će poreski prihodi pasti. Ova kriva je postala poznata početkom 1980-ih, kada su teoretičari ekonomije ponude tvrdili da bi niže poreske stope dale značilo veće prihode jer su postojeće cijene bile previsoke da bi maksimizirale poreski prihod, to jest, poreske stope su bile toliko visoke da se manje oporezivalo i proizvodilo roba, a time je i ukupan efekat bio niži poreski prihodi. Položaj krive zavisi i od ponude i tražnje, elastičnosti, potrošnje i proizvodnje, kao i drugih okolnosti u privredi |
VLAST NA POTEZU
Ključna riječ ostaje na bh. vlastima. Da li će, nakon što budu formirane, nove vlasti u BiH konačno krenuti u snažnije reforme i stvaranje povoljnijeg ambijenta za ekonomski razvoj, ili će, kao i prethodnih godina, nastojati održavati postojeći sistem i status quo u društvu?
 |
| Fadil Novalić: Ići ćemou pravcu smanjenja opterećenja na rad i pojednostavljenja, sve u svrhu ohrabrenja istih za novo zapošljavanje |
Prve pozitivne najave već dolaze od novog premijera Federacije BiH Fadila Novalića. Iako nije izričito najavio smanjenje nameta na plate, obećava olakšice i rasterećenje poslodavaca, što uključuje oslobađanje od obaveza na plaću prve dvije godine za novouposlene, uz zadržavanje postojećih uposlenih te pojednostavljenje obračuna obaveza na plaće (manji procent, obuhvaćen topli obrok i prijevoz - uplata obaveza na jedan račun)
- Ovi početni potezi šalju signale gdje moramo manje trošiti, signal poslodavcima da ćemo ići u pravcu smanjenja opterećenja na rad i pojednostavljenja, sve u svrhu ohrabrenja istih za novo zapošljavanje, i signal da ćemo brinuti da pri tome ne budu ugrožena socijalna prava onima koji su stvarno u stanju socijalne potrebe, rekao je Novalić .
Optimist je i naš sagovornik Čavalić, koji kao krajnje obećavajuće i dobrodošle ocjenjuje najavljene poteze nadolazećih vlasti u BiH, te vjeruje da bi se u narednom periodu neke pozitivne promjene mogle desiti:
- Za razliku od prethodnih vlada koje su shodno raskošnim budžetima promovirale grandiozne ekonomske projekte, današnji kandidati za mandatare govore o skromnim mjerama zarad kreiranja uslova stabilnog ambijenta za nesmetano obavljanje ekonomskih aktivnosti. Tu su i međunarodni pritisci, koji se najkonkretnije manifestiraju u Britansko-njemačkoj inicijativi, ali i ranijim poruka EU u vezi ekonomskih reformi, kao i MMF-a po pitanju fiskalne discipline, te neophodne reforme Zakona o radu. Možda sam optimističan, ali vjerujem da postoji momentum kada su u pitanju reforme poreznog sistema.
U predstojećih nekoliko mjeseci otkrit ćemo da li optimizam ima utemeljenje i da li su nove vlasti najavljene reoforme zaista spremne i provesti u praksu... A vjerujući da će ipak biti tako, ovaj tekst završavamo poznatim citatom bivšeg američkog predsjednika Johna F. Kennedyja:
„Ekonomija ograničena visokim porezima nikada neće obezbijediti dovoljno prihoda za balansiranje budžeta, kao što i nikada neće stvoriti dovoljno radnih mjesta".
Nema komentara:
Objavi komentar