Piše: Danijal Hadžović (Izvor: Slobodna Bosna)
Veliku buru u bh. javnosti posljednjih dana izaziva možda i nikad veća ofanziva HDZ-u bliskih snaga u BiH u zahtjevima za treći entitet. Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović tako je otvoreno najavio formiranje trećeg entiteta i čak špekulisao o njegovim budućim teritorijama, predsjednik Hrvatskog narodnog sabora Božo Ljubić ide i korak dalje prijeteći da će u slučaju da Bošnjaci ne pristanu na treći entitet doći do raspada BiH, a hrvatska lobiranja stigla su i do Evropskog parlamenta gdje je na incijativu HDZ-a Hrvatske usvojena rezolucija u kojoj se zagovara „federalizacija BiH“ (čitaj: podjela na etničke entitete).
Od ukidanja tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne voljom predsjednika Republike Hrvatska Franje Tuđmana daleke 1994. i formiranja Federacije BiH, vlastita nacionalna jedinica ostaje želja vjerovatno većine Hrvata u BiH koja, ovisno o političkoj situaciji i geostrateškim prilikama, tinja ili bukti. Tako se od formiranja paradržave 1991. preko projekta tzv. hrvatske samouprave do izbora Komšića u Predsjedništvo i formiranja platformaške vlade, periodično pod vodstvom jedne te iste stranke koja se ne mijenja, najavljuje ili pokušava formirati nešto poput hrvatske političke jedinice u BiH, što redovno završava potpunim debaklom. Razloge zbog čega posljednjih dana svjedočimo ovako žustroj i agresivnoj kampanji za formiranje trećeg entiteta treba možda ponajprije tražiti u izboru Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a, odnosno naivnom vjerovanju većine srpskih i hrvatskih nacionalisitčkih krugova da će se njegovim dolaskom na vlast i politika vodeće sile svijeta prema Balkanu i Bosni i Hercegovini drastično promijeniti.
Naravno, ideja o formiranju hrvatske federalne jedinice unutar BiH je u demokratskom društvu sasvim legitimna te samo po sebi ne predstavlja nikakav problem da i to bude jedna od opcija koje će egzistirati u političkom životu. Na nesreću njenih zagovornika, demokratski poredak također podrazumijeva i jasne procedure pomoću kojih se određene ideje provode u praksu, a tu već pobornici trećeg entiteta imaju golem problem, jer se većina građana BiH, a naročito Federacije, protivi takvom konceptu uređenja države.
Od ukidanja tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne voljom predsjednika Republike Hrvatska Franje Tuđmana daleke 1994. i formiranja Federacije BiH, vlastita nacionalna jedinica ostaje želja vjerovatno većine Hrvata u BiH koja, ovisno o političkoj situaciji i geostrateškim prilikama, tinja ili bukti. Tako se od formiranja paradržave 1991. preko projekta tzv. hrvatske samouprave do izbora Komšića u Predsjedništvo i formiranja platformaške vlade, periodično pod vodstvom jedne te iste stranke koja se ne mijenja, najavljuje ili pokušava formirati nešto poput hrvatske političke jedinice u BiH, što redovno završava potpunim debaklom. Razloge zbog čega posljednjih dana svjedočimo ovako žustroj i agresivnoj kampanji za formiranje trećeg entiteta treba možda ponajprije tražiti u izboru Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a, odnosno naivnom vjerovanju većine srpskih i hrvatskih nacionalisitčkih krugova da će se njegovim dolaskom na vlast i politika vodeće sile svijeta prema Balkanu i Bosni i Hercegovini drastično promijeniti.
Naravno, ideja o formiranju hrvatske federalne jedinice unutar BiH je u demokratskom društvu sasvim legitimna te samo po sebi ne predstavlja nikakav problem da i to bude jedna od opcija koje će egzistirati u političkom životu. Na nesreću njenih zagovornika, demokratski poredak također podrazumijeva i jasne procedure pomoću kojih se određene ideje provode u praksu, a tu već pobornici trećeg entiteta imaju golem problem, jer se većina građana BiH, a naročito Federacije, protivi takvom konceptu uređenja države.
No i HDZ BiH i njegova društvena mašinerija s druge strane do sada nisu ponudili apsolutno ništa što bi nas natjeralo da njihov koncept uređenja države shvatimo ozbiljno i imamo i najmanji razlog tretirati ga kao išta više do puke političke floskule koja služi kao efektno sredstvo za mobilizaciju i davanje lažne nade naivnim glasačkim masama.
Danas u eri globalnog kapitalizma i bespoštedne konkurencije će vam već i za razvijanje uspješnog granapa biti neophodan kvalitetan poslovni plan u kome ćete morati do tančina razviti svoju poslovnu strategiju. Da ne spominjemo ozbiljnije projekte gdje nijedan investitor zasigurno neće uložiti novac u „lijepu želju“, ako nema jasan i uvjerljiv plan kako će mu to oploditi kapital. Još drastičnija stvar je s politikom. Ono što razlikuje neozbiljne od ozbiljnih političkih pokreta je što potonji imaju jasan plan i viziju šta žele ostvariti u svom djelovanju na duge staze. Iako takvi projekti najčešće ne dožive svoje potpuno ostvarenje u praksi (poput primjerice pretjerano ozloglašenog Načertanija) oni trajno ostaju temelj, politička vodilja i inspiracija idejnim sljedbenicima.
HDZ BiH i njegova prateća intelektualno-medijsko-društvena mašinerija, iako već godinama neumorno nariču o ugrozbama i majorizacijama te se kao bore za formiranje hrvatske etničke federalne jedinice u BiH, za sve to vrijeme nisu bili u stanju sastaviti ni jedan jedini dokument u kojem bi izrazili šta oni to konkretno hoće i nude kada je u pitanju preuređenje BiH. I kada bi bilo dobre volje da se izađe u susret njihovim željama, na koji način bi se to moglo ostvariti kada zapravo i ne nude ništa?
Danas u eri globalnog kapitalizma i bespoštedne konkurencije će vam već i za razvijanje uspješnog granapa biti neophodan kvalitetan poslovni plan u kome ćete morati do tančina razviti svoju poslovnu strategiju. Da ne spominjemo ozbiljnije projekte gdje nijedan investitor zasigurno neće uložiti novac u „lijepu želju“, ako nema jasan i uvjerljiv plan kako će mu to oploditi kapital. Još drastičnija stvar je s politikom. Ono što razlikuje neozbiljne od ozbiljnih političkih pokreta je što potonji imaju jasan plan i viziju šta žele ostvariti u svom djelovanju na duge staze. Iako takvi projekti najčešće ne dožive svoje potpuno ostvarenje u praksi (poput primjerice pretjerano ozloglašenog Načertanija) oni trajno ostaju temelj, politička vodilja i inspiracija idejnim sljedbenicima.
HDZ BiH i njegova prateća intelektualno-medijsko-društvena mašinerija, iako već godinama neumorno nariču o ugrozbama i majorizacijama te se kao bore za formiranje hrvatske etničke federalne jedinice u BiH, za sve to vrijeme nisu bili u stanju sastaviti ni jedan jedini dokument u kojem bi izrazili šta oni to konkretno hoće i nude kada je u pitanju preuređenje BiH. I kada bi bilo dobre volje da se izađe u susret njihovim željama, na koji način bi se to moglo ostvariti kada zapravo i ne nude ništa?
A ideja o formiranju o trećeg entiteta za sobom otvara i niz drugih, krajnje komplikovanih političkih i društvenih pitanja. Kakve bi bile granice tog trećeg entiteta i zbog čega baš takve? Šta činiti s većinski hrvatskim područjima u srednjoj Bosni i Posavini koja su teritorijalno potpuno odvojena od zapadne Hercegovine? Kako riješiti pitanje Mostara? Stoca? Šta s miješanim opštinama u srednjoj Bosni? Kakve bi bile ovlasti entiteta u odnosu na državni nivo vlasti? Kako bi se birali predstavnici u državne institucije? Kako bi funkcionisao poreski sistem? Kako bi se novac raspodjeljivao? Kako bi se riješio problem duga? Pitanje PIO/MIO-a?...
Odgovore na sva ova i još brojna druga pitanja po pitanju hrvatske federalne jedinice HDZ BiH do sada, i pored sve silne bolne borbe za treći entitet, nije ponudio, a sudeći po kapacitetima njihovih glavnih medijskih i intelektualnih lakeja nije izvjesno da u dogledno vrijeme hoće. Jer HDZ BiH je snažna i kvalitetna organizacija u pogledu u kojem političke stranke djeluju u dejtonskoj tranzicijskoj realnosti – u pogledu interesne grupe kojoj je cilj biti na vlasti zbog same vlasti, odnosno svih ministarstava, javnih kompanija, uhljebljivanja, interesa i pozicija moći koje ona donosi. U smislu bilo kakve programske i političke strategije HDZ BiH, poput i većine ostalih stranaka, nikada nije ponudio ništa, pa zašto bi u slučaju trećeg entiteta. Dovoljno je prijeteći vitlati mačem stožerne hrvatske stranke, naricati o ugroženosti i biti boj za hrvatsku federalnu jedinicu koje još nema ni na papiru, pa su ministarstva, javne kompanije, paušali i dnevnice već tu.
Stoga, mirno spavajte, trećeg entiteta neće biti. Barem dok njegovi zagovornici ne smisle šta oni to u stvari tačno žele... A to će potrajati.
Odgovore na sva ova i još brojna druga pitanja po pitanju hrvatske federalne jedinice HDZ BiH do sada, i pored sve silne bolne borbe za treći entitet, nije ponudio, a sudeći po kapacitetima njihovih glavnih medijskih i intelektualnih lakeja nije izvjesno da u dogledno vrijeme hoće. Jer HDZ BiH je snažna i kvalitetna organizacija u pogledu u kojem političke stranke djeluju u dejtonskoj tranzicijskoj realnosti – u pogledu interesne grupe kojoj je cilj biti na vlasti zbog same vlasti, odnosno svih ministarstava, javnih kompanija, uhljebljivanja, interesa i pozicija moći koje ona donosi. U smislu bilo kakve programske i političke strategije HDZ BiH, poput i većine ostalih stranaka, nikada nije ponudio ništa, pa zašto bi u slučaju trećeg entiteta. Dovoljno je prijeteći vitlati mačem stožerne hrvatske stranke, naricati o ugroženosti i biti boj za hrvatsku federalnu jedinicu koje još nema ni na papiru, pa su ministarstva, javne kompanije, paušali i dnevnice već tu.
Stoga, mirno spavajte, trećeg entiteta neće biti. Barem dok njegovi zagovornici ne smisle šta oni to u stvari tačno žele... A to će potrajati.
Nema komentara:
Objavi komentar