Piše: Danijal HADŽOVIĆ
Novi mali diplomatski skandal trese BiH, a njegov je autor Milorad Dodik, ko drugi. Predsjednik RS-a usprotivio se dolasku Bedžeta Pacolija, ministra vanjskih poslova Kosova, koji je na poziv MVP BiH Igora Crnadak trebao posjetiti Banja Luku, nazivajući ga ministrom lažne države i poručujući mu da nije dobrodošao. Iako mu je Crnadak garantovao sigurnost i dobrodošlicu u drugom najvećem bh. gradu, uslijed, kako je rekao, Dodikovih prijetnji, Paccoli je otkazao posjetu te neće učestvovati na sastanku SEECP-a.
Pacoli je pritom istakao i da Dodik predstavlja „veliku brigu za sve na Zapadnom Balkanu“.
Mišljenje s Pacolijem dijeli i bivši visoki predstavnik u BiH i austrijski diplomata Wolfgang Petritsch koji je istakao da je Dodik potpuno izoliran i da ga u zapadnim diplomatskim krugovima odveć niko ne uzima za ozbiljno, te da mu je od vanjskih partnera ostala jedino službena Moskva koja ga koristi kao sredstvo da naljuti EU. Tačnost Petricevih riječi potvrđuje i činjenica da je Dodik i na crnoj listi Sjedinjenih Američkih Država, da je za dlaku izbjegao i sankcije Evropske unije, te da od zapadnih diplomata već odavno niko ne komunicira s njim.
Iako je na vanjskom planu potpuno irelevantan i nadasve bezopasan, na unutrašnjem planu Dodikova suluda politika ostavlja krajnje pogubne posljedice, u prvom redu po RS. Njegova agresivna nacionalistička retorika, bahaćenje, sukobljavanje sa svima, prijetnje i otvoreno vrijeđanje stranih diplomata, u širim narodnim masama bude osjećaj nacionalnog ponosa i veličine, uzrokojući većinsku podršku lideru koji se naizgled nikog ne boji, ni pred kim ne puzi i čuva ponos i snagu Republike Srpske. No, u stvarnosti ta politika, potpuno inverzivno od lažnog osjećanja veličine koji stvara, dovodi do izolacije Republike Srpske i upravo slabljenja njenog položaja u širim regionalnim i međunarodnim okvirima. Ne samo da destrabilizira i slabi Bosnu i Hercegovinu, nego i zagorčava život svim građanima Republike Srpske uskraćujući im ekonomski razvoj i životne mogućnosti koje bi u normalnim okvirima mogli imati.
No Dodik odavno već nije sljedbenik integracionističke evropske, nego utabane izolacionističke velikosrpske pozicije, oličene u izjavama njegovog prethodnika Radovana Karadžića koji je na posljedice vlastitog sukobljavanja sa svijetom odgovarao sa „ješćemo travu ako treba” ili Slobodana Miloševića koji je poručivao da „Srbija može izdržati 100 godina pod sankcijama“. Ta samoubilačka nacionalistička gordost malih lidera malih perifernih evropskih država i tvorevina, praćena morem krvi, na kraju je rezultirala NATO bombardovanjem, izgubljenim životima, uništenom ekonomijom i narodom poniženim u bijedi i porazu.
A da je upravo to put kojim Dodik vodi cijelu Republiku Srpsku, govore i sljedeći podaci. U julu ove godine zabilježeno je 71.000 dolazaka gostiju u Kanton Sarajevo, što je za 19,5 posto više nego lani u istom periodu. U julu 2018. godine ostvareno je 38.242 dolazaka turista u cijelu Republiku Srpsku, što je za 4 posto više u odnosu na juli 2017. godine. Dakle, samo Sarajevo ima duplo više turističkih posjeta od cijele Republike Srpske, koja daleko od toga da nema šta ponuditi, od olimpijske ljepotice Jahorine, preko Sutjetske, jedinstvenog nacionalnog parka u Evropi s Perućicom, do same Banja Luke.
U 2016. godini su direktna strana ulaganja u BiH iznosila 536,3 miliona KM, a u Federaciju BiH je investirano 484,6 miliona KM. U RS je tokom cijele godine iz inostranstva inverstirano tek nešto više od 50 miliona KM! Situacija nije bila bolja ni prošle, 2017. godine. Ukupna vrijednost stranih investicija u BiH prošle godine iznosila je 758 miliona maraka, a od tog iznosa tek neslavnih 15% uloženo je u Republiku Srpsku.
Prema službenim podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, sam Kanton Sarajevo, koji ima otprilike tri puta manje stanovnika, uplati gotovo milijardu KM više indirektnih poreza nego cijela Republika Srpska!
I iseljavanje iz Republike Srpske je daleko veće nego iz Federacije. Iako zbog siromaštva, besperspektivnosti i nedostatka radnih mjesta iz Bosne i Hercegovine odlaze svi, podaci Unije za održiv povratak pokazuju da je od približno 150.000 ljudi koliko ih je ukupno napustilo BiH u posljednjih 5 godina, njih oko 80.000 bilo s područja Republike Srpske, čije stanovništvo pak čini samo trećinu ukupne populacije u Bosni i Hercegovini!
No, vjerovatno najstrašniji podatak koji svjedoči o besperspektivnosti i očaju koji vlada u RS-u jeste onaj o broju samoubistava. Na 100.000 stanovnika u RS-u, samoubistvo počini 17,6 stanovnika, što je najviše u regiji, dok u Federaciji BiH na 100.000 stanobvika dolazi 9 samoubistava. Dakle, RS ima dvostruko veću stopu samoubistava od Federacije.
I dok u svojoj autokratskoj nacionalističkoj paranoji Dodik dolazi u sukob za cijelim civiliziranim svijetom, sve neistomišljenike proglašava stranim špijunima i nacionalnim izdajnicima te, krajnje ozbiljno, propagira tezu od samodostatnosti Republike Srpske, za to vrijeme njegov entitet ostaje ne samo politički izolovan, nego također izolovan i od stranih investicija, stranih turista, prilika i u skladu s time i mogućnosti dobrog života i napretka za njegove građane.
Za preokretanje ovog trenda bit će potrebna kako politička, tako i mentalitetska promjena u glavama ljudi, odnosno shvatanje činjenice da snaga i uspjeh ne leže u suludom nacionalističkom bahaćenju i sukobljavanju, nego u otvorenosti ka svijetu i saradnji u korist svih. Upravo u tome leži ključ uspjeha najrazvijenijih društva svijeta. Francuski ekonomist i političar Frederic Basitat nas je još u 19. stoljeću upozoravao da: „ ako ljudi i robe ne prelaze granice, onda će to raditi vojnici”.
Nema komentara:
Objavi komentar