REPUBLIKA SDP: Koliko skupo će Bosna i Hercegovina platiti neulazak ljevice u vlast

Piše: Danijal Hadžović (Analiziraj.ba)

Nakon maratonske sjednice Glavnog odbora SDP-a prošle sedmice, na kojoj je 61 delegat glasao za, a 31 protiv, stavljena je tačka na višemjesečne spekulacije o novoj vlasti u BiH u naredne četiri godine – nju, barem ne na državnom i federalnom nivou, i barem ne jedinstveno, neće činiti BH blok.

Ovakvoj odluci SDP-a prethodilo je višesedmično žestoko lobiranje kako izbornih gubitnika iz sarajevske frakcije SDP-a, tako i javnih ličnosti koje sebe tituliraju kao ljevičarske intelektualce. Ulazak u vlast s nacionalnim strankama, tvrdili su, značio bi izdaju svih principa, uništavanje i same ideje ljevice u Bosni i Hercegovini na duže staze te potpisivanje političkog samoubistva. Jedan od analitičara, u svojoj radosti zbog odbijanja ulaska u vlast, ushićeno je ustvrdio da je odluka da se ostane u opoziciji ni manje ni više nego “početak kraja nacionalnih stranaka u BiH”. Ipak, najrazbahaćenije u cijelom procesu se vjerovatno ponašala Naša stranka. Iako se radi o najslabijoj članici BH bloka, koja je na izborima na nivou FBiH osvojila svega četiri posto glasova, od početka se postavila kao vlasnik bloka. Nakon što su jednostrano već donijeli odluku da, bez obzira na volju druge dvije stranke, ni po koju cijenu neće ulaziti u vlast s nacionalnim strankama, SDP-u i DF-u su otvoreno i zaprijetili da bi njihova drugačija odluka značila raspuštanje BH bloka. Na kraju je bilo po volji NS.

No, postoji više razloga zbog čega odluka da se ne ide u vlast već u ovom trenutku podnosi ozbiljnu kandidaturu za jednu od najgorih političkih odluka u novijoj historiji Bosne i Hercegovine.

Najsnažnija opcija

Prije svega, treba imati na umu da je sa osvojena 32 mandata u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH (SDP 16, DF-GS 10 i NS 6), BH blok kao najsnažnija politička opcija bio u mogućnosti ne samo zahtijevati i dobiti mjesto premijera, nego pod svojim uslovima predvoditi proces formiranja vlasti. Uz to je BH blok mogao postaviti jasne uslove i reforme koje bi se partneri morali obavezati da ispune radi ulaska u vlast. Za to je postojao širok manevarski prostor. Ako se zbog delegata u Domu naroda HDZ kao partner u vlasti i nije mogao izbjeći, BH blok je, s druge strane, bio u prilici sebi obezbijediti što bolju vladajuću poziciju pregovarajući i sa SDA-om i SBB-om istovremeno. Dakle, zreo i trezven politički potez bio bi da je BH blok odmah poslije izbora dogovorio jasan sistem organizacije i funkcionisanja, temeljne principe djelovanja, ključne politike i reforme koje namjerava provesti u narednom periodu i, s njima kao uslovom, krenuo u proces formiranja vlasti. No, umjesto principa, programa i političke inicijative, blok je sav smisao svog djelovanja prethodnih sedmica sveo na trakavicu glede toga hoće li ili neće ući u vlast, pa odlučio da neće.

Drugi problem odluke BH bloka da ne ulazi u vlast je što ako neće on, neko mora. A taj neko su SBB i Fahrudin Radončić. Upravo je na stranicama njegove novine danima vođena kampanja da ljevica ne ulazi u vlast, sve uz naslovne strane obezbijeđene za “buntovnike” iz redova SDP-a i NS-a. Svega nekoliko dana nakon odluke GO SDP-a da ne ide u vlast, Radončić je dogovorio političku saradnju s PDA i A-SDA na svim nivoima, a onda otkrio da je delegacija njegove stranke već razgovarala sa SDA, te da “ozbiljan državnički pristup ne polazi od političkih sujeta”, čime je indirektno najavio da je na pomolu nova vladajuća većina u BiH. Drugim riječima, Radončić je, uz ulazak u vlast u Kantonu Sarajevo, iskoristio BH blok da sebi kupi vrijeme, poveća vlastitu pregovaračku cijenu i, nakon izbornog debakla, u vlast na kraju uđe kao veliki pobjednik. Zašto je za BiH Radončić u vlasti problematičniji od BH bloka? Za razliku od SDA koja je bila sklonija koaliranju sa BH blokom, Dodik i Čović od izbora nisu krili da bi kao partnera u vlasti voljeli vidjeti Radončića, što ne treba da čudi s obzirom na njihove dugogodišnje bliske odnose. Jednako kao i SNSD i HDZ, Radončić također podržava i konsocijacijsko uređenje BiH, za razliku od BH bloka koji je skloniji građanskom, i s tim u vezi javno je u više navrata kritikovao i kandidaturu Komšića za Predsjedništvo. Ovo je posebno važno u jeku činjenice da HDZ ulazak u vlast uslovljava novim izbornim zakonom po svojoj mjeri koji bi spriječio buduće slučajeve “Komšić”, što s BH blokom i samim Komšićem u vlasti ne bi bilo moguće.

Jačanje Čovićeve pozicije
Treća štetna stvar zbog ovakvog razvoja situacije s BH blokom je ponovno jačanje pozicije Dragana Čovića, s jedne strane, i rušenje ideje o građanskom probosanskom bloku, s druge. Kao odgovor na njegove agresivne nacionalističke nasrtaje i kampanju u proteklom periodu, koji su uključivali aktivnosti od veličanja osuđenih ratnih zločinaca, preko rušilačkog savezništva s Dodikom, pa do širenja u svijetu glasa o Bošnjacima kao potencijalnoj terorističkoj prijetnji za Evropu, došlo je do  stvaranja neformalnog probosanskog bloka. Ideološki odgovor na politike HDZ-a i Čovića pojavio se u vidu oživljavanja ideje o građanskoj državi nasuprot njihovog zagovaranja cementiranja konsocijacijskog modela, što je u konačnici rezultiralo i vraćanjem Komšića u Predsjedništvo, kao i navođenja SDA da i sama počne preuzimati narativ o građanskoj BiH. Umjesto da se taj momenat iskoristio za stvaranje jasnog i snažnog probosanskog bloka kao protuteže SNSD-u i HDZ-u koji bi postavio bedem njihovim političkim aspiracijama, desila se svojevrsna falatarizacija ljevice u BiH i svođenje politike na kantonalni nivo, gdje su Naša stranka i SDP kao svog primarnog protivnika označili SDA. Ovo je, s druge strane, SDA odvelo u pravcu pravljenja političkog dila sa SNSD-om i HDZ-om po manjoj cijeni, kako bi se, ako već nema kantona, osigurali za vlast na federalnom i državnom nivou, što je ovim dvjema strankama, u prvom redu HDZ-u, dalo  širok manevarski prostor i povećanu političku moć.

Epilog cijele priče: SNSD i HDZ ostaju apsolutni pobjednici koji sjede, čekaju i biraju oslabljenog partnera nakon rata između probosanskih stranaka. SBB, od strašnog izbornog gubitnika, zahvaljujući ljevici postaje pobjednik. SDA se vraća starom dobrom receptu dogovaranja s druge dvije nacionalne elite kao sigurne luke za svoju vlast.

BH blok pukao na prvom izazovu

Koja je korist za BH blok od svega? Koalicije nastaju prije svega s ciljem osvajanja vlasti radi ostvarivanja veće moći i lakšeg postizanja konkretnih političkih ciljeva i interesa. Ako zanemarimo činjenicu da je BH blok de factopukao već na prvom ozbiljnijem izazovu, nije jasno koja je sad tačno korist od ujedinjene ljevice koja je mogla biti vodeća vladajuća snaga u FBiH, a odlučila da ostane marginalna opozicija bez mogućnosti da direktno odlučuje o bilo čemu. Oni koji tvrde da je odluka o neulasku u vlast dobra jer pokazuje principijelnost i otpor nacionalizmu i strankama koje ga utjelovljuju, pate ili od ozbiljnog nepoznavanja političke scene u BiH ili opasnih deluzija. S obzirom na većinsku izbornu volju glasača prema nacionalnim strankama koja kontinuirano traje u ovoj zemlji od prvih izbora 1910., kao i činjenicu da samo uređenje BiH ima sve elemente konsocijacije, ideja o vlasti u BiH bez nacionalnih stranaka na nivou je dječijih bajki. I potencijalna korist koju bi ljevica mogla imati eventualno na izborima 2022. (a daleko je 22.) zbog pokazane principijelnosti, zvuči krajnje neozbiljno, uzimajući u obzir da od 1990. do danas stranke ljevice zajedno nikad nisu imale više od 20% glasova.

Šta još ostaje? Možda “Republika Sarajevo”? Moguće je da će Naša stranka i gubitnička sarajevska frakcija SDP-a u Sarajevu zaista pokušati da naprave utopiju u malom, odnosno ogledni primjer kako bi čitava BiH mogla izgledati pod njihovim vodstvom, no ipak su puno veće šanse da će Radončić, čim za sebe postigne dovoljno visoku cijenu, srušiti postojeću Vladu KS, iz koje je Komšić već nagovijestio povlačenje. I sve što će dobiti na kraju je jedno veliko ništa.

Tako to biva kada se politici pristupa s viškom iluzija a manjkom političkog znanja, najprije glede osnovne lekcije da je politika vještina mogućeg.