Kako su se Bošnjaci sveli na kratke pantalone, pokrivene djevojčice i fildžan?!?

Nikakvi Revolti, Štukani, Brkani i nevladine organizacije bošnjaštvu nisu mogli nanijeti veću štetu od one koje du mu nanijeli Cerići, Zukorlići, Alispahići, Latići... i drugi misionarski grobari vlastite nacije... Spot s "brotom" samo je logičan nastavak nakaradnog imidža bošnjaštva koji je godinama građen - i sveden na kratke pantalone, pokrivene djevojčice i fildžan

Piše:
Od svih dušebrižničkih predpopisnih spotova  koji vrijeđaju vid, sluh i zdrav razum, kreiranih s ciljem davanja uputa bošnjačkom puku kako da ispuni popisni listić (kao da se obraćaju nedonošćadi s poteškoćama u razvoju), ubjedljivo najveću pažnju privukao je posljednji, objavljen pod nadasve nevinim nazivom :"Popis stanovništva 2013". Spot, uistinu, podsjeća na najčuvenije ratnohuškačke skečeve Riste Đoge,  koji su legitimitet zločinačkoj politici paljanskog režima prema Bošnjacima nastojali dati prikazivanjem istih kao niže vrste nedostojnih barbara - u sobu u kojoj vidimo dvije pokrivene djevojčice kako za sećijom "piju kahvu", u hlačama sa potvrdnutim nogavicama ulazi vidno ljutit dječak. "Što si ljut, broto", upita jedna od zabrinutih sestara, nakon čega "broto" otkriva da ga je razljutio onaj neimovani što mu je rekao da je "Bosonac" („estakvirulah“), a nije on "Bosonac", on je "Bošnjok". Video završava s "prosvjetiteljskom" porukom: "Ponosno kažimo, mi smo Bošnjaci".

Spot, uistinu, podsjeća na najčuvenije ratnohuškačke skečeve Riste Đoge, koji su legitimitet zločinačkoj politici paljanskog režima prema Bošnjacima nastojali dati prikazivanjem istih kao niže vrste nedostojnih barbara...

Spot je u trenu, a tako je i moralo biti, postao internetski hit, predmet zgražanja, inspirativnih pošalica te još jednog od beskonačnih virtuelnih sukoba vjernika i ateista, sekularista i klerikarista... U videu vidimo sliku Bošnjaka kakvu vam mogu stvoriti samo najveći neprijatelji - sliku primitivnih, vjerski radikaliziranih ljudi čudnog govora koji već od najranijih dana djeci, koja ne znaju ni govoriti kako spada, ispiru mozak svojim političko-vjerskim konceptima. No, da stvar bude tragičnija, ovakav vid promocije bošnjaštva, iako možda iskreniji i neinteligentniji, suštinski se ne razlikuje od slike koju su o bošnjaštvu slali oni koji su bili najglasniji u njegovom promovisanju.
Primjerice, bivši reis Mustafa Cerić, iako je po tituli bio predstavnik muslimana koji žive u BiH, a koji ne podrazumijevaju isključivo ljude bošnjačkog etniciteta, u javnosti je uglavnom nastupao kao bošnjački lider i ideolog, rijetko praveći jasnu distiknciju između vjerskog i nacionalnog identiteta. Naprotiv, preuzimajući ulogu brižnog oca naroda, "svoju djecu" je, kako to i priliči jednom odgovornom roditelju, u govorima ispunjenim paranojom i lovom na vještice, upozoravao da se klone raznih islamofoba, komunjara, liberala i sluga Zagreba i Beograda, koji unose pometnju i podjele u bošnjačkom puku. Istu matricu prihvatilo je još na desetine različitih političara, intelektualaca, kolumnista, vjerskih službenika i nevladinih aktivista koji su bošnjaštvo razumijevali i promovisali isključivo kao nešto što je usko vezano za religioznost i islamske običaje, a ljude koji su odudarali od toga nisu se libili proglašavati neprijateljima i izrodima.

U videu vidimo sliku Bošnjaka kakvu vam mogu stvoriti samo najveći neprijatelji - sliku primitivnih, vjerski radikaliziranih ljudi čudnog govora koji već od najranijih dana djeci, koja ne znaju ni govoriti kako spada, ispiru mozak svojim političko-vjerskim konceptima.

Međutim, bošnjaštvo kao nacionalni projekat koji svoje korijene ima još iz sredine 19. stoljeća, nikad nije bilo zamišljeno onako kako ga, usljed vlastite neupućenosti i vjerske ostrašćenosti, danas tumače pojedini krugovi. Riječ Bošnjak prvi put je zabilježena davne 1440. godine, a okupacijom Bosne od strane Osmanskog carstva, zbog promjena nastalih u bosanskom jeziku, postala je odrednica za stanovnika Bosne, zamijenivši srednjovjekovni izraz Bošnjanin. Kroz naredna stoljeća osmanske vladavine u BiH, kao i austrougarski period, Bošnjak je ostao pojam za osobu koja živi u Bosni.
No, kako ovo nekog ne bi navelo na krivi trag da počne tvrditi da bošnjačka nacija postoji stoljećima, treba reći da je termin Bošnjak kroz historiju označavao prvenstveno regionalnu odrednicu (slično kao danas Bosanac) i  svi pokušaji stvaranja bošnjačke nacije, od aktivnosti bosanskih franjevaca iz sredine 19. stoljeća, pa do Kalajevog projekta bošnjačke nacije na prelazu iz 19. u 20. stoljeće, završili su neslavno. Ono što je možda simptomatično, i na osnovu čega se mogu povući zanimljive paralele s mnogim današnjim propagatorima bošnjaštva je da je Kalajev projekat, pored činjenice da na njega nisu pristali pripadnici tada već etabliranih srpske i hrvatske nacije u BiH, bio odbačen i od samih muslimana koji u to vrijeme nisu pokazivali interes da razviju bilo kakav kolektivni identitet mimo vjerskog.

Bošnjaštvo kao nacionalni projekat koji svoje korijene ima još iz sredine 19. stoljeća, nikad nije bilo zamišljeno onako kako ga, usljed vlastite neupućenosti i vjerske ostrašćenosti, danas tumače pojedini krugovi.

U Kraljevini Jugoslaviji u širu upotrebu ulazi novi naziv za stanovnika Bosne - Bosanac, koji se koristio naizmjenično s terminom Bošnjak, da bi u socijalističkoj Jugoslaviji riječ Bošnjak među običnim pučanstvom bila gotovo potpuno zaboravljena. Međutim, u toj državi, i muslimansko stanovništo dobilo je pravo na posebno nacionalnu odrednicu, pa je u ustav iz 1974. uvedena nova jugoslovenska nacija pod imenom Muslimani, što je bio svojevrstan svjetski presedan da je jednoj grupi vjersko ime izjednačeno s nacionalnim. Uporedo s tim, pojedini bošnjački intelektualci, na čelu sa Adilom Zulfikarpašićem koji je djelovao u emigraciji, radili su na vraćanju zaboravljenog bošnjačkog imena kao nacionalnog, tj. oživljavanju Kalajeve ideje. Takav koncept bošnjaštva, iako je svakako podrazumijevao da njegovim dijelom postanu svi bh. muslimani, takođe je trebao biti  otvoren i za pojedince drugih vjeroispovijesti u našoj zemlji koji bi tako postali dijelom jedne višeslojne, pluralne nacije, identifikujući sebe prvenstveno s Bosnom i Hercegovinom i njenim kulturološkim identitetom.
S demokratizacijom Jugoslavije krajem osamdesetih i početkom devedestih, Zulfikarpašić se vratio u BiH i kroz politički angažman započeo snažniju promociju ideje bošnjaštva. Međutim, u svojim počecima, taj koncept (kao uostalom i većina drugih Zulfikarpašićevih ideja) nije nailazio na odabravanje među rukovodećim kadrom SDA (u to vrijeme više muslimanskim pokretom s jasnom islamocentričnom orijentacijom, nego strankom), kojem je savršeno odgovaralo tadašnje jugoslovensko rješenje da Musliman bude ujedno i vjerska i nacionalna odrednica.

Bivši reis Mustafa Cerić, preuzimajući ulogu brižnog oca naroda, "svoju djecu" je, kako to i priliči jednom odgovornom roditelju, u govorima ispunjenim paranojom i lovom na vještice, upozoravao da se klone raznih islamofoba, komunjara, liberala i sluga Zagreba i Beograda, koji unose pometnju i podjele u bošnjačkom puku.

Izopćen iz SDA, Zulfikarpašić je u konačnici završio kao politički gubitnik, ali ne i ideja bošnjaštva. Zahvaljujući incijativi bošnjačkih intelektualaca, na Drugom bošnjačkom kongresu 1993. godine, usred ratne golgote i neizvjesnosti, uvedeno je bošnjački ime kao nova nacionalna odrednica za tadašnje ustavom priznate Muslimane. Paradoks je da je jedno od nastarijih historijsko-teritorijalnih imena (doduše, u modificiranom turskom obliku), Bošnjak, postalo najmlađim nacionalnim imenom. Koliko je sama ova odluka da Bošnjak jednostavno zamijeni Muslimana, dalje uslovila da se ovaj identitet počne vezivati uz muslimanstvo i ostane reduciran samo na ljude koji su muslimani ili barem jednim porodičnim dijelom pripadaju islamskog civilizacijskom krugu, može se raspravljati, međutim, vjerovatno je daleko pogubnije bilo što se dozvolilo da afirmaciju i širenje bošnjačkog imena na sebe preuzmu izrazito vjerski nastrojeni pojedinci, isti oni koji su se nekoć bunili protiv Zulfikarpašićeve ideje želeći da im muslimanstvo ostane ne samo vjerska nego i nacionalna odrednica.
Oni suštinski, samo značenje nacije i njene odlike nisu razumjeli, niti su bili u stanju razdvojiti vjerski od nacionalnog identiteta. Naprotiv, bošnjačko nacionalno ime su koristili za promociju vlastitih svjetonazora i uvjerenja kao njegovih ključnih odlika, pritom ga, nužno i gotovo bez izuzetaka, uslijed vlastite ostrašćenosti i neukosti, poistovjećujući s vjerskim praksama i običajima.
Svjedoči li ovoj tvrdnji išta vjerodostojnije od kampanje ad hoc incijative "Bitno je biti Bošnjak", stvorene kako bi se u narodu probudila nacionalnu svijest pred popis stanovništva, uslijed panike "bošnjačkih misionara" da brojno stanje njihovog naroda neće biti onakvo kako su očekivali. Poznata je činjenica da dobar broj ljudi i pored toga što nose muslimanska imena, sebe nije želio vidjeti dijelom bošnjačke nacije, niti je ikad prihvatio bošnjačko ime. Radi se uglavnom o ateistima, agnosticima ili jednostavno sekularistički orijentisanim pojedincima, koji su, upravo zbog vezivanja bošnjaštva uz razne vjerske ceremonije i prakse, te desnije političke ideje, razvili odbojnost prema samom imenu. Takvi pojedinci sebe su odlučili identifikovati s drugačijim identitetima, prvenstveno bosanstvom, i upravo takve osobe većinom čine one koji će "smanjiti broj Bošnjaka".

Dakle, incijativa "Bitno je biti Bošnjak", po logici stvari  na prvom mjestu se trebala obratiti takvima, odnosno nastojati ih ubijediti da ne moraju biti vjernici da bi bili Bošnjaci. Međutim, kampanja incijative "BBB" započela je pod sloganom: "Nacija ti je bošnjačka, vjera islam, a jezik bosanski"! Radi li se ovdje samo o gluposti ili naprosto o činjenici da takve snage bošnjaštvo bez islama ne mogu i ne žele pojmiti?
Stvari ne stoje nimalo bolje ni sa poprilično blesavim predizbornim spotom "Ne moraš biti musliman, da bi bio Bošnjak", Fatmira Alispahića, koji je, kako mu i samo ime kazuje, upućen ateistima. Iako on u tom spotu ateiste poziva da se ne izjasne kao Bosanci nego kao Bošnjaci, potkrepljujući to primjerima eminentnih javnih bh. ličnosti koje se deklarišu kao Bošnjaci, a nisu vjernici, već u sljedećoj rečenici spota Alispahić cinično poručuje da su oni Bošnjaci iz interesa "kako bi mogli biti na pozicijama", što nužno implicira da za njega bošnjaštvo bez islama uzrok može imati samo u koristoljublju!

Koncept bošnjaštva koji je zastupao Adil Zulfikarpašić, iako je svakako podrazumijevao da njegovim dijelom postanu svi bh. muslimani, takođe je trebao biti otvoren i za pojedince drugih vjeroispovijesti u našoj zemlji koji bi tako postali dijelom jedne višeslojne, pluralne nacije, identifikujući sebe prvenstveno s Bosnom i Hercegovinom i njenim kulturološkim identitetom.

Stoga, gospodo Cerići, Zukorlići, Alispahići, Latići..., nemojte se čuditi što je bošnjaštvo danas od strane mnogih percipirano kao nešto što je usko vezano uz muslimanstvo, i što mnogi ateisti, agnostici i sekularno orijeniratni pojedinci sebe ne vide u tom konceptu. Upravo ste vi, uzimajući sebi za pravo da svoje ideje predstavljate ne kao konzervativne ili tradicionalističke, što bi politički bilo jedino korektno, ne čak ni kao ni kao muslimanske, nego kao esencijalno bošnjačke - doveli do toga da su vam mnogi ljudi to i dali za pravo i sebe više nisu htjeli vidjeti u istom narodu u čije ste ime mislili da možete ekskluzivno govoriti.

Ako tražite krivca za manji broj Bošnjaka nego što ih je mogao biti, kao i činjenicu da se brojni ljudi namjeravaju izjasniti kao Bosanci ili Bosanci i Hercegovci, ili Jugosloveni, ili kao ništa, samo se pogledajte u ogledalo i vidjet ćete ga. Nikakvi Revolti, Štukani, Brkani i nevladine organizacije bošnjaštvu nisu mogli nanijeti veću štetu od one koje ste vi svojim dugogodišnjim djelovanjem. Spot s "brotom" samo je logičan nastavak onog imidža bošnjaštva kojeg  vi godinama gradite.

Vi ste ti koji ste ideju o stvaranju jedne kompleksne, državotvorne, demokratske nacije, sveli na kratke pantalone, pokrivene djevojčice i fildžan.