A zašto se prenemažete zbog "maloljetnih drolja", kad ste ih davno sami stvorili

Djevojke čije izazovne fotografije preplavljuju društvene mreže, samo su prilagođene društvenom ambijentu koji je već poodavno stvoren, i kada ih neki maloljetni krelac odluči objelodaniti i skupiti na jedno mjesto, uz popratne ogavne komentare kojima ih se kiti, umjesto glumljenja lažne šokiranosti zbog zloupotrebe maloljetnica ili prenemaganja zbog toga u šta su nam se djeca pretvorila, na to treba gledati prije svega kao na sasvim logičan rezultat društvenih vrijednosti koje svjesno ili ne, svi svakodnevno kreiramo

Piše: Danijal HADŽOVIĆ
 
Posljednjih dana čitava regija gori zbog "skandaloznog" slučaja "pedofilije" oličenog u Facebook stranici "Najveće drolje osnovnih i srednjih škola". I dok tako balkanski portali naoružani do zla boga prizemnim i patetičnim licemjerjem vode moralnu bitku protiv "zloupotrebe" maloljetnica od strane bolesnih seksualnih manijaka koji ih iskorištavaju, tek poneki čitalac se usudi progovoriti nešto i o spornim fotografijama protagonistkinja grupe. Barem zasad, iako se već u narednih nekoliko dana može očekivati bujica tekstova dežurnih kritičara i analitičara opšte prakse, koji će nam kao i u slučaju svih drugih postojećih i nepostojećih društvenih problema jasno objelodaniti da se radi samo o logičnoj posljedici očajnog stanja u koje su društvo dovele entonacionalističke elite, neoliberalni kapitalizam, obrazovni sistem, neefekisanost države...

Tijelo je danas roba koja se najbolje prodaje, ona širom otvara vrata uspjehu u svim mogućim zanimanjima i oblastima, a valorizaciju vaših riječi, znanja i vještina, naročito ako se bavite javnim poslom, možete očekivati tek nakon što svojom fizičkom pojavom zadovoljite kriterije.

 
Elem, nako što ste otvorili pedofilsku grupu, a bezbeli da jeste, na šokantnim fotografijama sigurno niste vidjeli naivne dječice veselih lica i još nerazvijenih tjelešaca, ispod kojih horde izopačenih matorih pedofila ostavljaju gnusne komentare. Naprotiv, grupa je sačinjena od slika djevojka kojim, ako prema zakonski propisanim normama možda i jesu maloljetne, fizička zrelost zasigurno nije upitna -  isklesanih tijela iza kojih izvjesno stoje mjeseci treninga i nerijetko estetske operacije i kojima šalju jasan i nedvosmislen signal da one upravo žele da budu predmet divljenja i muške pobude.
 
Iako će se dotične djevojke od zabrinutih građana percipirati kao žalosne, i ne pretjerano inteligentne žrtve jednog nakaradnog sistema pomjerenih vrijednosti i nefukncionalnosti tradicionalnih institucija, budite uvjereni da one, iako možda psihičkih još nezrele, ni najmanje nisu naivne. Živimo u društvu kulta tijela, s fizičkim izgledom kao ključnom odrednicom poželjnosti i uspjeha određene osobe. Naši idoli, autoriteti, kreatori javnog mnijenja, glumci, pjevači, televizijski novinari i sportisti, u pravilu su osobe besprijekornog fizičkog izgleda. Njihov status i popularnost tek urijetko dostigne neko ko je fizički neugledniji, bez obzira na sav talenat i umijeće koje posjeduje.
 
Tijelo je danas roba koja se najbolje prodaje, ona širom otvara vrata uspjehu u svim mogućim zanimanjima i oblastima, a valorizaciju vaših riječi, znanja i vještina, naročito ako se bavite javnim poslom, možete očekivati tek nakon što svojom fizičkom pojavom zadovoljite kriterije. Na svakom ćošku, u svim aktivnostima tražimo barem vizualno zadovoljavanje naših seksualnih nagona i već odavno nam savršeno ne smeta ako ono dolazi u formi ispeglanih lica, silikonskih umetaka ili usana napumpanih mašću skinute s mrtvaca. Za razliku možda od svojih roditelja, pripadnice nove generacije su ove činjenice itekako svjesni, pa još u adolescentskoj fazi su svoje izvajana tijela izložili u virtualni izlog radog dobijanja likeova, klikova i nepismenih komentara požude i vulgarizama, što će već sutra kod mnogih prerasti u unosne poslove, angažmane i naslovnice. 
One ne žele biti odlikašice u školi, inovatorke ili neustrašive buntovnice koje unose nove vrijednosti i mijenjaju društvo, nego tek sastavni dio tog i takvog društva oličenog u silikonskim zvijezdama i paradama kiča.

Za razliku možda od svojih roditelja, pripadnice nove generacije, su ove činjenice itekako svjesni, pa još u adolescentskoj fazi su svoje izvajana tijela izložili u virtualni izlog rado dobijanja likeova, klikova i nepismenih komentara požude i vulgarizama, što će već sutra kod mnogih prerasti u unosne poslove, angažmane i naslovnice

Stoga, dizanje medijske prašine oko pedofilske grupe koja to nije, jer joj je i osnivač tek jedan neotesani maloljetnik koji "proučava" svoje vršnjakinje, otvara jedno drugo mnogo važnije pitanje - šta je dovelo do toga da generacija koja je toliko mlada da ne pamti ni posljednji rat izgleda poput jednog tipičnog izdanja Grand produkcije?!
 
Uobičajeno objašnjenje koje smo do sada slušali i slušat ćemo i ubuduće je da se radi o pogubnom utjecaju tzv. turbo folk kulture na cjelokupno društvo i prvenstveno mlade ljude, koji samo kopiraju ponašanje i izgled svojih idola s tv ekrana. I u toj tvrdnji ne bi bilo ništa sporno kada se takve pojave ne bi percipirale kao nešto nametnuto odozgo, a čitavo društvo tek kao žrtva zlih menadžera, muzičkih producenata, estetskih hirurga i medijskih urednika koji nam uništavaju djecu, dok mi sa našim nestabilnim porodicama, lošim obrazovanjem i slabašnom državom nismo u stanju da im se adekvatno suprotstavimo. Takvo percipiranje sebe i svojih bližnjijh, kao tek pukih žrtava neimenovanih centara moći koji drže kapital u svojim rukama, je krajnje naivno i pogrešno.
Istina je zapravo da mi u toj pornografizaciji života sasvim svjesno i dobrovoljno učestvujemo, nezajažljivo tražeći sve više i više seksualnih scena u filmovima, muzičkih spotova koji liče na pornografske uratke, jumbo plakata s obnaženim ženskim i muškim tijelima te umobolnih reality emisija na koje, u nadi da će se neko od prisutnih idiota poseksati, trošimo dragocjene sate našeg života. Oni koji nam sve te stvare nude i na njima uzimaju pozamašne sume novca tek su dobri menadžeri i zabavljači koji ispunjavaju naše željene potrebe, u svoj njihovoj vulgarnosti i primitivizmu. Jer u konačnici, i oni moraju od nečega živjeti.
 
Onog trenutka kad smo na MTV-u prestali slušati pjesme a počeli gledati spotove zbog bujnih poprsja i zaobljenih zadnjica Kylie Minogue ili Beyonce, pa čak i Madonne koja je prva prepoznala i upotrijebila moć seksualnosti na estradi, kada su silikonske grudi Pamele Anderson krenule stvarati najgledanije televizijske serije svih vremena, a netalentovani pozeri poput Davida Beckhama postajali najpopularniji sprotisti kojima su se dodljeljivale i čisto stručne nagrade,  kolektivno smo odlučili da njegovom veličanstvu tijelu podredimo sve druge kvalitete i vrijednosti, vulgarizujući pritom i samo tijelo.
 
Balkan je uz, kako to uvijek mora biti, nešto malo siroviji i primitivniji izračaj, odlučio samo pratiti globalne trendove. Začetak tog procesa na Balkanu billa je pojava Lepe Brene, a ostalo vam je poznato...
 
I možda je situacija prije bila bolja stoga što smo mi uistinu bili drugačiji. Možda je pak samo bila riječ o drugačijim, nametnutim kriterijama, kada je još na snazi bio konvencionalni, makar i lažni moral koji bi svaku agreisvnu demonstraciju vulgarnosti odlučno osuđivao, i kada su urednici medija zahtijevali da sadržaj koji šire zadovoljava i određene profesionalne standarde. A mi smo, priznali ili ne, samo težili da se svega otarasimo i sa oslobađanjem od druševnih stega, pojedinci su samo pravovremeno prepoznali sav ekonomski potencijal tijela kao unosnog komada mesa koji ne zahtijeva da mu se daje ikakav dublji značaj.
 
Vremena u kojima su se za pojavljivanje u bitnijim medijima morali zadovoljiti strogi urednički kriteriji, ne samo da su davno iz nas, nego dana,s zahvaljujući razvoju tehnologije, svaki pojedinac preko neograničenih mogućnosti koje nudi internet ima priliku svijetu objelodaniti svoje postojanje. Zahtjevi koje današnja stvarnost postavlja su jasno takvi da je tek puki fizički izgled, pod uslovom da je privlačan, a ne mora ni to uvijek biti, najlakši i najefikasniji put za privlačenje pažnje i postizanje uspjeha u društvu.

Pink nije stvorio nas. Mi smo stvorili Pink. Oni su nam samo ispunili želje.

 
Djevojke čije izazovne fotografije preplavljuju društvene mreže, samo su prilagođene društvenom ambijentu koji je već poodavno stvoren, i kada ih neki maloljetni krelac odluči objelodaniti i skupiti na jedno mjesto, uz popratne ogavne komentare kojima ih se kiti, umjesto glumljenja lažne šokiranosti zbog zloupotrebe maloljetnica ili prenemaganja zbog toga u šta su nam se djeca pretvorila, na to treba gledati prije svega kao na sasvim logičan rezultat društvenih vrijednosti koje svjesno ili ne, svi mi sami svakodnevno kreiramo.
 
I to nije balkanski problem, jer bitne razlike između djevojaka u BiH i Velikoj Britaniji nema, kao što je i razlika između MTV-a i Pink-a krajnje neznatna. Tek nešto lošija šminka i orijentalni melos prilagođen našem otomanskog sentimentu.
Pink nije stvorio nas. Mi smo stvorili Pink. Oni su nam samo ispunili želje.