petak, 5. listopada 2018.

ŽELJKO KOMŠIĆ ZA SB: "Ako Dodik i Čović uđu u Predsjedništvo, medvjed i vuk će dobiti janje na čuvanje"

Razgovarao: Danijal HADŽOVIĆ (Slobodna Bosna)
Unatrag nekih godinu i po, dvije, izjavljivali ste da Vaša eventualna kandidatura za Predsjedništvo zavisi od toga da li će se kandidirati Dragan Čović. Da li je upravo Čović u konačnici presudno utjecao na Vašu odluku da ponovo budete kandidat, i ako jeste, zbog čega?
Jeste dijelom. Naime, pojednostavljeno bi bilo reći “samo Čović”. Čović je personifikacija, nacionalistička i kriminalna, cijelog jednog projekta destrukcije Bosne i Hercegovine. U tome učestvuje povelika struktura koju bih ja nazvao “haški i pravosudni klijenti”. Tu ima svega – ratnih zločinaca, politike, velikog i opasanog kriminala povezanog sa još nekim državama, velikih političkih i ekonomskih interesa, uglavnom kriminalnih...
Zajednička osobina svih pobrojanih jeste da mogu biti fatalni po BiH. Slikovito rečeno, oni se ponašaju kao zvijer koja kidiše na “izmoren plijen” i procjenjuju trenutak kada treba završiti sa Bosnom i Hercegovinom.
Dakle, takva dešavanja, strukture, politike i interesi, personifikovani u Čoviću, presudno su utjecala na moju kandidaturu.
Kako posmatrate prethodne četiri godine vlasti u BiH? Obećavani su nam stabilnost i napredak kada “legitimni predstavnici naroda” budu vladali, a umjesto toga smo dobili veličanja ratnih zločinaca,
zapaljivu nacionalističku retoriku, blokade parlamenata, planove B, čak i zveckanja oružjem..
Njihovo gotovo prirodno stanje jeste konflikt. Dominantno etnički konflikt. Iz tog stalnog stanja konflikta, nekada slabije nekada jače izraženog, oni izvlače svoj utjecaj i moć. Osnovna oruđa u održavanju stanja konflikta su im, stariji i noviji, nacionalni mitovi, kao i strah. Zato se i ne čudim svemu što se dešavalo u posljednje četiri godine. Ovo što smo imali prilike vidjeti u posljednje četiri godine jeste jedni način na koji nacionalistička politika može funkcionosati. I kada bi bilo moguće da to promijene onda bi takva politika i takve političke elite jednostavno počele nestajati. Slično komunizmu, onoga trenutka kada je nošen novim okolnostima komunizam morao ući u proces promjena, počeo je i propadati sve dok konačno nije propao. Tako je i sa nacionalizmom, da krene u promjenu propao bi.
I zaključak je...
Zaključak – ne očekujte da nacionalizam na ovim prostorima može imati pozitivnu istorijsku ulogu.
No na upravo ovim izborima postoji realna mogućnost da u Predsjedništvo BiH kao najvišu instituciju države uđu Milorad Dodik i Dragan Čović, koji su svoje dugogodišnje savezništvo nedavno i formalizovali. Šta bi za Bosnu i Hercegovinu značila njihova pobjeda?
Da pojednostavim – to bi značilo da ste vuku i medvjedu ostavili jagnje na čuvanje!

Kritičari Vam spočitavaju da kao član Predsjedništva u dva mandata niste bili naročito posvećeni poslu, zbog čega ne zaslužujete da Vam se ponovo da povjerenje. Kako Vi gledate na ovakve kritike?
Na te gluposti o radu u Predsjedništvu neću ni da odgovaram. Radio sam tada čak i stvari koje mi nisu bile zvanični posao (npr. ratni zločini, rasvjetljavanje, hapšenje i izručenja uhapšenih u inostranstvu – slučaj Španija). Da sada pobrajam stotine i stotine odluka u čijem pravljenju i donošenju sam učestvovao, od delikatnih do jednostavnih, izbor BiH u Vijeće sigurnosti UN-a, dobijanje MAP-a, lobiranja za naše gradove u UNESCO-u, bilo bi pomalo besmisleno. Da sada navodim kako je trebalo imati bar malo hrabrosti da se neke stvari kažu i urade, također bi bilo besmisleno.
Da ne nabrajam adrese i imena kako predsjednika, premijera, kraljeva, kod kojih sam mogao zatražiti ne samo prijem, nego ih i zamoliti da nešto urade za BiH. A uradili su. Možda je i to besmisleno. Da ne pominjem silne zvaničnike BiH koji su, kao đavo od krsta, bježali od donošenja teških odluka, te ih ostavljali meni. Ako je to malo, neka mi nađu nekoga ko je uradio više!
Također Vam zamjeraju da ste u prethodne četiri godine bili neaktivni u Parlamentarnoj skupštini BiH.
Što se tiče Parlamentarne skupštine BiH, vođenje kluba sam svjesno prepustio drugom, otvorio prostor drugim našim zastupnicima da se vidi da su i kvalifikovani i pošteni u svom poslu i odnosu prema BiH. I dobro su to odradili. Cilj mi je bio pokazati da DF nisam samo ja i da u DF-u ima više kvalitetnih političara nego čak i u drugim strankama. Nastojao sam ih dovoditi u situacije da sami mogu donositi odluke. Danas, bez obzira na sve, bez obzira gdje su i šta su, ipak svi znaju za njih. Napokon, mislim da je moj lični angažman oko zaustavljanja Čovićevog pristiska i planova oko izmjena Izbornog zakona BiH važniji od mora, većinom besmislenih i populističkih, inicijativa i pitanja postavljenih samo zbog kamera prisutnih u Parlamentu.
Čini se da je HDZ-ovo djelovanje u proteklom periodu preprodilo ideju građanske države kao protutežu modelu BiH kao neke troetničke federalne konsocijacije, koji oni zagovaraju, te da u ideološkom i društvenom pogledu sukob ova dva koncepta predstavlja možda i krucijalno pitanje glede budućnosti zemlje. Sami ste nedavno izjavili da treba odbaciti koncept konstitutivnosti i graditi građansku BiH. Zašto mislite da su konstitutivni narodi problem i da rješenje leži u građanskom modelu?
Model konstitutivnosti kao model uređenja etničkih odnosa u složenim, višenacionalnim i čak višerasnim državama je rješenje koje potiče još iz SSSR-a. To je bio pokušaj sovjetskih komunista da jednu takvu veliku i složenu državu organizuju i drže, pored komunističke ideologije, mirnom i pod kontrolom. Čak su i sovjetski komunisti bili svjesni da ideologija komunističkog internacionalizma nije bila dovoljna da osigura mir i stabilnost SSSR-a.
Jugoslovenski komunisti su isti model primjenili na ovim prostorima. S tim da je taj model posebno važan bio za BiH. Za BiH je čak taj model bio i jedna vrsta spasa. Jer, ne treba zaboraviti činjenicu da nije postojalo jedinstveno mišljenje ni u KPJ oko budućnosti BiH. I u toj partiji bilo je onih, pogotovo iz Beograda i Zagreba ali i iz same BiH, koji su smatrali da BiH treba podijeliti ili joj dati status autonomne pokrajine u sastavu neke republike. Tek je Titovom intervencijom iz uz podršku nekih njegovih najbližih saradnika došlo se do ona čuvena “tri niti i tri i”, te je sačuvana BiH kao ravnopravna republika u sastavu federacije.
Taj model konstitutivnosti je imao svoje istorijsko i političko opravdanje sve dok je postojala jedna politička snaga, KPJ-SKJ, koja je raznim metodama mogla održavati i ako treba nametnuti poštivanje tog modela čak i snagama van BiH.
Od trenutka kada je pao komunizam a sa njim i SKJ, model konstitutivnosti preuzimaju nacionalne politike i elite kao ustavnopravnu, političku i društvenu podlogu više uporednih procesa disolucija koje su se odvijali na ovim prostorima. Od modela koji je “čuvao BiH” pod rukovodstvom jedne partije, KPJ-SKJ, taj model, u rukama nacionalista prerasta u svoju suprotnost, postaje potpuno retrogradan i u njemu samom se nalazi navodno istorijsko opravdanje za disoluciju zemlje.
Ostati pri ovom modelu uređenja odnosa u BiH, značilo bi da se krećemo ka raspadu. Tražiti izlaz iz ove situacije u raznim konsocijacijskim eksperimentima u i sa BiH liči na “gašenje vatre benzinom”.
U čemu leži izlaz?
Izlaz je potrebno tražiti u potpuno novom civilizacijskom modelu – modelu građanina i građanskog. Taj model, pojednostavljeno rečeno, podrazumjeva zaštitu pojedinca i njegovog dostojanstva sa svim njegovim osobenostima i vrijednostima do kojih je njemu samom stalo, uključujući i njegovo etničko izjašnjenje i određenje, te se proteže na teritoriju cijele zemlje. Dakle, sva prava nas kao osoba realizuju se na individualnoj osnovi a ne u okviru kolektiviteta kao što je sada slučaj. Time osnovna jedinka našeg društva postaje čovjek, osoba, a ne kolektivitet kako to traže nacionalne politike. Time se čuva BiH, time se čuvaju i etnička prava ali, za razliku od sadašnje situacije, ona se protežu na cijelu zemlju a ne samo na prostor gdje je “moja grupa, narod” većina.
Vjerujete li da bi Vaša pobjeda na izborima predstavljala mali korak i prema pobjedi ideje građanske države?
Pogrešno je to vezati za moju eventualnu pobjedu. Ta moja, eventualna, pobjeda treba poslužiti za zaustavljanje podmuklog i prikrivenog šovinizma. Da bi građanska ideja ovdje zaživjela prvo je potrebno razbiti strah od nje same. Prvenstveno, da je ovakva građanska ideja protivnik etničke pripadnosti. Upravo suprotno, ovakva građanska ideja bolje štiti i etničku i vjersku pripadnost ali, za razliku od trenutnog stanja, potencira pripadnost državi BiH kao neophodnom okviru za takvu zaštitu.
Riječ je o jednom procesu koji se ne može završiti “preko noći”, ali je potrebno napraviti bar prvi korak.
No, mnogi vas pojedinci na ljevici, pa čak i Vaši pojedini protukandidati, optužuju da Vaše političko djelovanje zapravo samo dodatno radikalizuje političku scenu u BiH i ide na ruku HDZ-u i ostalim nacionalističkim opcijama. Kako gledate na to?
Razlog za takve optužbe može biti ili strah i neodlučnost ili neodgovornost i nepostojanje svijesti gdje smo sada, kako država tako i društvo.
Ne misle valjda da se HDZ i SNSD šale sa svim ovim što rade. Ne misle valjda da će ih šutnjom odobrovoljiti i da će oni to prestati raditi.
Ili možda, neki od njih, i žele da se to sve desi ali da nekako ispadne da su drugi krivi.
Ako ništa drugo, naivno, beskrajno naivno.
Nakon lokalnih izbora 2016. kada je ljevica zbog svoje razjedinjenosti izgubila nekoliko, gotovo pa sigurnih općina, od kojih je vjerovatno najbolnija bila sarajevska Općina Centar, činilo se da će stranke ljevice izvući pouku iz toga i na opće izbore izaći ujedinjeno. U međuvremenu su se desili brojni sastanci na kojima se najavljivalo ujedinjenje, potpisivane su deklaracije, da bi na ovim izborima ljevica nastupila ne samo razjedinjeno s tri kandidata za Predsjedništvo, nego i uz vrlo teške međusobne optužbe. Zašto je ljevica ponovno nejedinstvena?
Mi smo imali i volju i namjeru ići u potpuno ujedinjenje. Zašto je to propalo, morate pitati druge aktere.
Dosadašnji rezultati izbora pokazuju da je maksimum glasova kojim su se lijeve stranke mogle nadati negdje do 300.000. Drugim riječima, vrlo teško da će te i Vi i gosp. Bećirović ući u Predsjedništvo, iako iz SDP-a tvrde suprotno, a tu je još i Boriša Falatar. Strahujete li da bi razjedinjenost, kao i mnogo puta do sada, mogla skupo koštati ljevicu i njene kandidate na izborima?
Da. Moglo bi se to desiti.
A ko će onda biti glavni krivac?
U suštini novac. Prokleti novac.
Bojite li se da bi nakon izbora moglo doći do blokade države i kakve bi mogle biti posljedice toga? HDZ je već u nekoliko navrata otvoreno prijetio blokadom izbora delegata u Dom naroda poslije izbora ako se ne promijeni izborni zakon, što se nije desilo, tj. ako im rezultati izbora ne budu po volji.
Vodeći se tom HDZ-ovom logikom, za njih izbori nisu potrebni. Njima treba garantovati da će, bez obzira kakav izborni rezultat ostvare, uvijek biti vlast i da će njihovi kadrovi, počev od Predsjedništva BiH do najniže funkcije, uvijek biti na pozicijama koje oni žele i koje su prethodno odabrali. Za nas, sve ostale, trebaju se održavati izbori i mi možemo dobiti sve ono što HDZ prethodno nije odabrao i što je ostalo iza njih.
To su izbori po HDZ-ovoj volji.
Ali, takvo nešto ne postoji niti u jednoj iole demokratskoj zemlji.
Bitno je da se izbori održe u skladu sa Ustavom BiH i važećim zakonima. Rezultate izbora svakako niko ne može garantovati. Napokon u ovu vrstu političke bitke valjda ulazimo spremni da prihvatimo rezultate te bitke u koju smo sami ušli. Prihvativši da učestvuješ u takvoj “trci” po unaprijed određenim pravilima, unaprijed prihvataš i rezultate. Tako funkcioniše demokratija.
Ukoliko im se ne svide rezultati i ukoliko oni bojkotuju implementaciju rezultata, ja očekujem da bar tu budu principijelni i povuku sve svoje kadrove koji primaju plaće iz budžeta na raznim nivoima vlasti. Hoće li im onda Čović obezbjediti plaće, otplate kredita i sredstva za život, njih i njihovih porodica? Nekako nisam siguran da hoće.
Uostalom, prijetnje HDZ-a stoje sve do onog trenutka dok se ne ukaže vlast, moć, novac i pozicije. Iskustvo sa njima govori da tu prestaje svaka “principijelnost”!

Iz krugova bliskih HDZ-u u posljednje vrijeme su se mogle čuti teorije da, iako to nije eksplicitno u Ustavu navedeno, članove Predsjedništva treba da biraju isključivo pripadnici etničkih grupa koje oni predstavljaju, te da u tom smislu Vaš izbor u Predsjedništvo ne bi bio samo nelegitiman, kako su do sada tvrdili, nego čak i nelagalan. Kako gledate na takve tvrdnje?
U našem Ustavu piše upravo suprotno od toga. Dva člana Predsjedništva BiH, Hrvata i Bošnjaka, biraju građani sa teritorije Federacije (čak svi imaju to pravo – i konstitutivni i nekonstitutivni) i ne moraju glasati “za svoga”. Jer da moraju glasati samo za “svoga” postavilo bi se pitanje šta onda da rade Srbi, Ostali, Romi, Jevreji itd. Za koga bi oni glasali da vrijedi to HDZ tumačenje Ustava?
Slično je i u RS-a, s tim da se tamo bira samo jedan, iz reda Srba, ali opet svi koji žive u RS-u imaju pravo da biraju koji je to politčar iz reda srpskog naroda.
Kada u Ustavu BiH bude pisalo ono što bi željeli iz HDZ-a, a ja se nadam da neće nikada, onda neka svako glasa samo za “svoga”. Dok ne bude tako, a neće nikada biti tako, neka se ovi izbori provedu po pravilima koja su navedena u Ustavu BiH i važećim zakonima, te po kojima je, između ostalih, već biran i Dragan Čović.

Širom zapadnog svijeta svjedočimo porastu radikalno desnih populističkih pokreta koji u mnogim državama dolaze na vlast, Steve Bannon najavljuje preuzimanje Evrope, ruski utjecaj u svijetu sve je veći, između Kosova i Srbije je ponovo otvoreno pitanje promjene granice... Koliko aktuelna međunarodna situacija predstavlja opasnost za BiH?
Opasnija je nego što je bila prije par godina. Pogotovo kada saberete sve “faktore” koje ste naveli. Bosni i Hercegovini ne odgovara radikalno desničarska politika, ne samo kod susjeda nego i u Evropi. Ne odgovara nam sve izraženija islamofobija kod takvih desničarskih režima. Širenje ruskog utjecaja na regiju, samim tim i u BiH nije činjenica kojoj se treba radovati.
Stiče se utisak da se sve u svijetu mijenja, radikalni, agresivni, dominantno antiislamski desničari preuzimaju vladu za vladom u zemljama EU. Sama EU mijenja svoj karakter. Od zajednice ekonomskog napretka, čak blagostanja, zajednice plemenitih civilizacijskih vrijednosti, zajednice stvorene na otporu ratu i ratnim stradanjima, zajednice ljudskih prava, EU postaje sve agresivnija desničarska antiislamska zajednica. Za ovako krhku i teško ranjenu zemlju kao što je BiH, to je svakako problem.
Predsjednik ste DF-a. Vaša stranka u proteklom periodu pretrpjela je mnoge unutrašnje turbulencije i osipanja. Kakav rezultat kao stranka očekujete na ovim izborima?
Kakav god da bude, mi ćemo ga prihvatiti!

Nema komentara:

Objavi komentar