Mladi lavovi bh. politike: Ambiciozni, drčni, neobrazovani, bezobrazni, kvarni...

 


Objavljeno na: Depo.ba

Oni su mladi i ambiciozni, bez svijesti u kakvom ekonomskom beznađu živi većina građana ove zemlje, najčešće neobrazovani (osim ako smatramo da je politička demogogija jedini kriterij za status „obrazovanosti“) ili bezobrazni i kvarni. A mogu li građanima BiH donijeti svijetlu budućnost, prosuđujte sami...


Godinama je politika u BiH bila djelatnost rezervisana samo za starije. No, nakon dugogodišnjih kritika medija i javnosti da mladi ljudi ne dobijaju dovoljno prostora, našu političku scenu preplavila je čitava bujica novih mladih lica. Da li je to sa sobom uvijek donijelo i kvalitet?

Sudeći po dosadašnjim rezlutatima politčkih berbi, i ne baš. Bezgranična ambicioznost, slijepa partijska poslušnost, nepostojeće radno iskustvo mimo politike i čvrsta riješenost da ostatak života provedu na usnosnim državnim budžetima dok zemlju vode u totalnu ekonomsku propast, odlike su koje krase većinu mladih lavova u bosanskohercegovačkoj političkoj areni.

Ukratko, oni su mladi i ambiciozni, bez svijesti u kakvom ekonomskom beznađu živi većina građana ove zemlje, najčešće neobrazovani (osim ako smatramo da je politička demogogija jedini kriterij za status „obrazovanosti“) ili bezobrazni i kvarni. Već su skupo koštali neke partije na izborima (SDP), a neke će, sudeći po njihovom načinu vođenja politike, tek koštati.

A mogu li građanima BiH donijeti svijetlu budućnost, prosuđujte sami...


Denis Bećirović

Drčan, pričljiv, nadmen i energičan, ovaj mladi Tuzlak za relativno kratko vrijeme se uspio nametnuti kao jedan od najpopularnijih kadrova SDP-a, stigavši do pozicije potpredsjednika partije i zastupnika u državnoj skupštini. Vješto podilazeći patriotskim osjećajima glasačkog puka, Bećirović je nastojao predstaviti sebe kao nekog ko bi za Bosnu „i krv dao“, no u praksi očito i uzimao, jer mu je plata od 7.000 KM u državnom parlamentu bila premala, pa je pored toga odlučio uzimati još i 300 KM za odvojeni život.

Po zanimanju je historičar. U Sarajevu je odbranio doktorat 2010. godine, a pored politike radi i kao docent na Filozofskom fakultetu u Tuzli.

Ima ambiciju da bude lider SDP-a.

Dino Konaković

Nekada osrednji košarakaš sarajevske Bosne, nakon košarkaške karijere obnašao je funkciju direktora ovog kluba. Pored sportske karijere Konaković se odlučio okušati i u politici. Mlad, visok i zgodan, jedno vrijeme kićen čak i titulom „najpoželjnijeg“ neženje u BiH, ubrzo je postao jedno od najprepoznatljivih lica SDA u Kantonu Sarajevo, brižljivo gradeći svoj politički imidž kroz redovna gostovanja u bajramskim programima televizije Hayat.
elmedin konaković

Dugogodišnji je zastupnik u kantonalnoj Skupštini, a 2008. je bio i kandidat za načelnika opštine Centar, ali je poražen od SDP-ovca Dževada Bećirevića. Pored sportskih, menadžerskih i političkih, Konaković je pokazao i zavidne studentske sposobnosti, pa je tako u rekordnom roku uspio završiti Fakultet za sport i tjelesni odgoj.

Ima ambiciju da bude prvi u čaršiji.

Mirza Ustamujić

Iako izuzetan student, Ustamujić je vrlo rano shvatio da je od pokušaja karijere u vlastitoj struci, politika neuporedivo bolji garant uspjeha i slave.

Odmah nakon osnivanja Saveza za bolju budućnost, gurnut je u prvi plan kao jedan od najperspektivnijih kadrova ove stranke. Vrijedan, disciplinovan i odan, Ustamujić je tokom godina kao zastupnik u federalnom parlamentu postao prepoznatljivo političko lice i jedan od simbola uspješnih mladih ljudi u politici.

Međutim, njegova ambicija očito se nije poklopala s ciljevima predsjednika stranke Fahrudina Radončića, pa je SBB na posljednje izbore izašao bez Ustamujića na listi. Iako od matične stranke odbačen i marginalizovan, Ustamujić ne odustaje, pa je novo političko uhljebljenje odlučio potražiti u Demokratskoj frotni.

Inače, na službenoj stranici SBB ne postoji više nikakav trag o postojanju njihovog nekoć udarnog političara.

Misli da je najpametniji u čitavoj BiH.


Sabina Ćudić

Mlada i za bh. prilike atraktivna političarka iz Naše stranke preko noći je postala jedno od najprepoznatljivih novih političkih lica u BiH. Sve je počelo s kandidaturom za načelnicu Opštine Novo Sarajevu na lokalnim izborima 2012. Tokom kampanje Ćudić nas je preko sarajevskih portala i društvenih mreža redovno obavještavala o svojim grandioznim životnim uspjesima te dijelila s nama i svoje "duboke" misli o društveno-političkoj zbilji u BiH.

Načelnica na kraju nije postala, no od ovog potonjeg još uvijek nije odustala. Trenutno obnaša funkciju potpredsjednice Naše stranke, a na posljednjim izborima izabrana je u Skupštinu Kantona Sarajevo.

Mimo politike posebno je ponosna na svoju pobjedu na izvjesnom međunarodnom takmičenju u debatiranju, kao i na poznanstva s mnogim uglednim ličnostima iz BiH i svijeta. Voli modu, dizajnira ženske tašne i bavi se fotografijom. Već dugi niz godina također ističe i da je doktorant.

Vrijeme joj je da konačno doktorira.

Semir Efendić

Imenovanje Damira Hadžića na poziciju državnog ministra poslije dugogodišnjeg vođenja opštine Novi Grad otvorilo je prostor SDA-u da napokon preuzme najmnogoljudniju sarajevsku opštinu, što im je s mladim Efendićem i pošlo za rukom.
Semir Efendić nasl
Bahat, samouvjeren i sklon davanju neodmjerenih izjava, Efendić je od prvog dana na sebe navukao bijes mnogih, ali i simpatije tvrdokornih SDA-ovaca koji u njegovom „narodskom“ ponašanju i govoru prepoznaju istinskog mladog lidera. Kao načelnik posebno insistira na razvoju biznisa i privlačenju stranih investicija sa islamski mirisom u svoju opštinu.

Mladi lav po mjeri zelene BiH.

Damir Mašić

Agilnog SDP-ovca javnost u BiH prvobitno je mogla upoznati kao voditelja zabavnih televizijskih emisija. No, kao i mnoge njegove kolege, ubrzo je shvatio da je u našoj zemlji politika daleko sigurnije i unosnije zanimanje, pa je voditeljsku stolicu žustro zamijenio onom skupštinskom.

Nakon dugogodišnjeg boravka u opoziciji, kao glasnogovornik partije i jedan od najaktivnijih zastupnika SDP-a u Federalnoj skupštini, Mašić je 2011. godine nagrađen funkcijom ministra obrazovanja i nauke u Vladi Federacije BiH. Zahvaljući radu u medijima, zna kako treba sa novinarima, što ga u tome čini izuzetkom među mladim lavovima SDP-a.

Saša Magazinović

Još jedan od udarnih mladih kadrova SDP-a. Njegova politička karijera, a drugu nikad nije ni imao, počela je s pozicijom vijećnika u Opštinskom vijeću Ilidža. Nakon toga se hijerarhijski penjao na političkoj ljestvici: 2006. je izabran za poslanika u Skupštini Kantona Sarajevo, a istovremeno je bio i delegat u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, što je bilo njegovo prvo zaposlenje.

Osvojio je mandat u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH 2010.

Diplomirao je na Mašinskom fakultetu u Sarajevu u 33 godini! I to je manje-više sve što se može reći o Magazinoviću.

Da li se na njega odnosila ona Lagumdžijina izjava da se neki od kadrova u SDP-u mogu pohvaliti samo JMBG-om u svojoj biografiji?!

Igor Kamočaji

Još jedan iz plejade mladih udarničkih SDP-ovih kadrova kojima karijera i svi životni uspjesi počinju i završavaju s partijskom knjižicom. Njegovo političko uspinjanje također je krenulo od pozicije vijećnika. Pored toga, redovno je kandidiran od svoje partije za najviše zakonodavne institucije u državi, što nije nailazilo na pretjeranu podršku glasača na izborima.

Partijski drugovi, pak, za njega tvrde je dobar radnik i aktivista na terenu, navodno je nekim izborima idući od vrata do vrata donio dovoljan broj glasova za pobjedu u KS. Određene simpatije javnosti dobio je zahvaljući svom kratkotrajnom angažmanu kao direktor Zavoda za zapošljavanje KS.

Vođa pobune mladih kadrova SDP-a uoči Trećeg vanrednog kongresa.

Senad Šepić

Jedan od najperspektivnijih političara u BiH i potpredsjednik SDA. Poslanik najprije u federalnom, a zatim i u državnom parlamentu. Kao i ostalim mladim kolegama, rad u privatnom sektoru mu je nepoznanica.

Ipak, da nije još jedan u moru političara koji za slijepu poslušnost i odanost stranačkom rukovodstvu dobijaju sigurnu platu i udobnost poslaničkih klupa koje ne zahtijevaju mnogo rada, s čime završava njihov politički angažman, Šepić je pokazao pokretanjem hvale vrijednog projekta - Političke akademije SDA, a također je i ključna figura u uspostavljanju veza njegove stranke s konzervativnim i narodnjačkim partijama iz čitavog svijeta.

Danas je, gledano političkim očima, on najuticajniji Krajišnik u Sarajevu.

Jasenko Selimović

Još jedan tipični primjerak mlade SDP-ove nade. Nametljiv, agresivan, oštar, uvijek na prvim linijama u odbrani partije. Poput svojih mladih kolega, jedini životni uspjesi koje je ikad ostvario vezani su isključivo uz partijski rad.

Aktivan je član Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine i šef kabineta predsjednika SDP BiH. U mandatnom periodu 2010. - 2014. obnašao je funkciju šefa poslaničkog kluba SDP-a u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, a prethodno je bio savjetnik predsjedavajućeg Općinskog vijeća u Općini Centar. Tek nakon što je izabran u prošli saziv federalnog parlamenta uspio je diplomirati na Veterinarskom fakultetu, na kojem je studirao nekih osam godina, razumije se zbog „brojnih“ partijskih obaveza. 

Zbog nebrige o „procedurama“ napravio je neviđenu štetu partiji koja mu je sve dala.

Dosad je virio iza leđa Zlatka Lagumdžije, kome li će ubuduće - brzo će se vidjeti.

Damir Hadžić

Danas jedan od vodećih političara SDP-a također s ponosom može ustvrditi da mimo političkih funkcija nema dana radnog staža u životu. Kao primjer mladog, drčnog i bahatog političara, bezgranično odanog partiji, dakle tipičnog SDP-ovca, politički uspjeh mu je bio zagarantovan.

Hadžić se prvi put zaposlio kada je 1998. izabran za zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo, a već sa 24 godine je izabran za načelnika sarajevske Opštine Novi Grad, 2000. godine. Na njenom će čelu ostati sve do 2012., kada je postavljen za ministra komunikacija i prometa u Vijeću ministara BiH.

Na izborima za načelnika redovno je pobjeđivao i uživao relativnu podršku većine građana opštine, a i po mnogima je ostao upamćen kao jedan od najproduktivnijih načelnika koji je preporodio Novi Grad. No imidž će mu se naglo promijeniti ulaskom u državnu vlast.

U međuvremenu je javnosti postao poznat i po nekoliko kriminalnih afera s kojim se dovodio u vezu, kafanskim sukobima i brojnim nekretninama koje je u proteklom periodu stekao. Čuven je po izjavi da mu je partija važnija od države. Ipak, čast mu je donekle spasila titula najboljeg ministra u proteklom sazivu Vijeća ministara BiH.

Trenutno je, nakon poraza na izborima i pada Zlatka Lagumdžije, politička ličnost čija je buduća karijera najveća nepoznanica za javnost u BiH. 

Dennis Gratz

Mladi predsjednik Naše stranke bh. javnosti postao je poznat kad je postavljen za predsjednika stranke!

Tinejdžerske dane proveo je u Njemačkoj, a u međuvremenu je uspio i steći titulu doktora. Mimo stranačkih aktivnosti, nije obnašao političke funkcije, bilo izvršnoj bilo u zakonodavnoj vlasti, a pored akademskog života uglavnom je bio aktivan u nevladinom sektoru. Svoje izvorno ime i prezime Muhamed Gracić odlučio je zamijeniti univerzalnijim i manje orijentalnim Dennis Gratz.

U javnosti se pokušava istaknuti kao nepokolebljivi borac za građansku državu i socijalnu pravdu, no iako obnaša funkciju njenog predsjednika, većina ljudi Našu stranku daleko više prepoznaje po Peđi Kojoviću ili Sabini Ćudić.


Hamdija Lipovača

Još jedan mladi kadar SDP-a. Ovaj ljuti Krajišnik u svojim političkim počecima je mnogima odavao utisak nove mlade nade koja u bh. politički život unosi novu energiju i pozitivne vrijednosti.

Ambiciozan, samouvjeren i pomalo megalomanski nastrojen, Lipovača je, pozivajući na porodičnu povezanost s Pozdercima, pokušavao sebe ustoličiti i kao novog neformalnog vladara Krajine, a otvoreno je pretendovao i na čelnu poziciju u SDP-u.

Ipak, nakon imenovanja za premijera Unsko-Sanskog kantona, mnogi građani ostali su razočarani Lipovačinim rezultatima, te je njegova popularnost počela naglo opadati. Pored mjesta premijera, bio je i dugogodišnji načelnik Bihaća, a od 2000. do 2004. godine radio je i kao viši asistent na Pravnom fakultetu u Bihaću. 

Možda bi nakon propasti na izborima za Glavni odbor na nedavnom Vanrednom kongresu SDP-a, definitivno i najbolje bilo da se posveti univerzitetskom poslu i dodatnom obrazovanju.

Kaplan Salmir

Jedan od vodećih kadrova SDA iz Hercegovine. Pripadao je kadrovima koji su bili odani Sulejmanu Tihiću, što ga je bilo dovelo u svojevrsnu nemilost kod Bakira Izetbegovića.
salmir-kaplan

Bio je najmlađi portparol za medije najveće politčke partije u BiH. Kao priznanje za uspješno obavljen posao nagrađen je funkcijom ministra za kulturu i sport u Vladi Federacije BiH. Po mnogima, osim po „Avazu“, taj posao obavljao je dosta uspješno.

Na posljednjim izborima je ostvario dobar rezultat ušavši u Parlament FBiH kao poslanik. Vrlo je izgledno da dobije još jedan mandat kao ministar za kulturu i sport u Vladi FBiH.

Ujedinjenje ljevice u BiH - utopija ili dolazeća budućnost?!

Socijaldemokratija u Bosni i Hercegovini nalazi se na historijskom dnu. Sedamnaestogodišnja vladavina Zlatka Lagumdžije SDP-om u konačnici je rezultirala time da je od jedne jedinstvene stranke koja je nekoć oko sebe okupljala sve pristalice lijeve ideje, ljevica u BiH danas podijeljena na dvije veće, međusobno zakrvljene stranke, te još nekolicinu manjih strančica kojima je i prelazak cenzusa u nekom od kantona golem uspjeh. SDP kao donedavno vodeći u našoj državi sveden je na nekih sedam-osam posto glasova i postao je uglavnom beznačajan politički faktor koji se o krojenju sudbine ove zemlje, barem u naredne četiri godine, neće pretjerano pitati.

Posebno je bio bolan uvjerljiv poraz od Demokratske fronte, stranke Željka Komšića koji je do jučer bio jedan od najodanijih Lagumdžijih kadrova.

No stvar prijeti da bude i gora, s obzirom da je izborni debakl koji je doživio SDP i pitanje izbora novog predsjednika stranke na površinu izlučio sav gnjev, sukobe i podjele koji su godinama bili prisutni u stranci i koji bi je u potpunosti mogli odvesti na put samouništenja.

U takvom ambijentu, iz SDP-a su,  uprkos svim prljavim riječima i teškim optužbama koje su izrečene u predizbornoj kampanji, pozvali na ujedinjene ljevice! S jedne strane je to potez očajnika kojim SDP zapravo poziva na osiguravanje vlastite, u ovom trenutku nimalo izvjesne političke budućnosti, no s druge strane, odlaskom Lagumdžije, uz izbor adekvatnog nasljednika koji uživa podršku u narodu, zaista se otvara  prostor da se ljevica konsoliduje, osnaži te sve svoje snage ponovo okupi oko jednog političkog bloka ili čak jedne stranke.

Da ideja o ponovnom ujedinjavanju ljevice ne mora biti tek puka utopija očajnika na brodu koji tone najavio je i sam Željko Komšić izjavom da je ujedinjene ljevice u BiH neophodno

Prvi korak ka tome je već učinjen ujedinjavanjem, ili bolje rečeno vraćanjem Unije socijaldemokrata pod okrilje SDP-a BiH. Istini za volju, ionako se radilo o maloj i nebitnoj stranci potrošenih političara, no od viška glava ne boli. Također, da ideja o ponovnom ujedinjavanju ljevice ne mora biti tek puka utopija očajnika na brodu koji tone najavio je i sam Željko Komšić izjavom da je ujedinjene ljevice u BiH neophodno.

No da bi se ta ideja u dogledno vrijeme zaista i realizirala, ljevica u BiH bi najprije trebala riješiti pitanje koje je kudikamo bitnije od međusobnih interesnih sukoba i animoziteta – pitanje vlastitog identiteta.

S obzirom na dejtonsko uređenje zemlje i društvene odnose koji vladaju u BiH, domaća ljevica djeluje kao anomalija, suvišna i nesposobna da bilo šta od svojih proklamovanih vrijednosti realizira u praksu.

Ona zagovara građanski koncept u zemlji ustavno definisanoj kao troetnička država, u kojoj je etnička pripadnost glavni stub javnog života, a rijetki pokušaji da se u takvom sistemu uvodi građanska priča, poput kandidiranja i izbora Komšića u Predsjedništvo BiH, završavala su samo dodatnim slabljenjem građanske ideje i jačanjem etničkih nacionalizama.

Ona se poziva na multietničnost i opštebosanski karakter, koji proklamuje i kroz svoja rukovodstva sastavljena od pripadnika svih konstitutivnih naroda i tzv. ostalih u BiH, no u praksi njen utjecaj završava u Tuzli, odnosno ograničen je samo na ona područja u kojima Bošnjaci čine apsolutnu većinu.

Da bi se ta ideja u dogledno vrijeme zaista i realizirala, ljevica u BiH bi najprije trebala riješiti pitanje koje je kudikamo bitnije od međusobnih interesnih sukoba i animoziteta – pitanje vlastitog identiteta

Ona  ljubomorno njeguje vrijednosti i tekovine bivšeg socijalističkog sistema, što joj osigurava snažan socijalni temelj te omogućava podršku dobrog dijela građana koji sa simpatijama gledaju na bivši sistem, no mimo lešinarenja na jugonostalgiji, sama ne uspijeva stvoriti smislen lijevi politički koncept koji će u skladu s modernim tekovinama socijaldemokratije ponuditi vlastita rješenja u okviru postojećeg bh. društvenog okvira.

Od nje se napose očekuje i da vodi snažnu socijalnu politiku, štiti prava radnika i ukroćuje kapitalizam, sve to u državi u kojoj najveći dio budžeta već odlazi na socijalna davanja i javnu upravu, u kojoj je okosnicu „radničke klase“ čini zaposleni u administraciji i državnim firmama, dok se s minornim privatnim sektorom opterećenim visokim nametima, koji je neophodan za finansiranje jake socijalne države, istinski kapitalizam nazire samo u tragovima.

Stoga, ljevica u BiH se u konačnici javlja tek kao frustracija, prkos postojećem uređenju, društvenim odnosima, etničkom nacionalizmu, socijalnoj nejednakosti, klerikalizaciji društva i vladajućim nacionalnim elitama i njihovim politikama. No mimo tog pukog prkosa i proklamovanih alternativnih vrijednosti, sama kroz sve ove godine ne nudi nikakav jasan plan i program na koji način te vrijednosti namjerava provesti u praksu.

Pored toga, pitanje ujedinjavanja ljevice je pak još uvijek ograničeno na područja s bošnjačkom većinom, te je ono zapravo prvenstveno pitanje ujedinjavanja SDP-a i DF-a kao stranaka koje potiču s istog izvora. U slučaju da na Kongresu SDP-a stranku preuzme neko iz najbližeg Lagumdžijinog kruga, izvjesno je da od te priče neće biti ništa, odnoso da će SDP krenuti putem daljeg osipanja i slabljenja, iz čega DF uveliko može profitirati i nametnuti se kao jedina ozbiljna ljevičarska snaga. Ukoliko bi, pak, na čelo stranke došao neko od nekompromitovanih kadrova koji uživaju pozitivan imidž u glasačkom tijelu, ujedinjavanje SDP-a i DF-a, bilo u jednu stranku ili stvaranjem političkog saveza kao početnog koraka, postalo bi izgledna opcija, što bi za budućnost i sudbinu bh. ljevice bila iznimno pozitivna stvar, jer kad se po strani ostave svi lični animoziteti i trvljenja, u suštini se radi o političkim opcijama s identičnim političkim principima za  koje bi i djelovanje pod istim kišobranom bilo posve logično.

Osnovni preduslov ujedinjavanja ljevice u BiH nakon godina lutanja  ipak mora biti davanje odgovora na pitanja „ko smo, gdje smo, kuda idemo?“

No osnovni preduslov ujedinjavanja ljevice u BiH nakon godina lutanja  ipak mora biti davanje odgovora na pitanja „ko smo, gdje smo, kuda idemo?“, odnosno osmišljavanje kako da se u okviru datih, nimalo zahvalnih dejtonskih okolnosti, bilo šta od proklamovanih vrijednosti realizira u praksi.

U suprotnom, nekoj zamišljenoj budućoj ujedinjenoj ljevici će se desiti isto ono što je i SDP-u nakon izborne pobjede 2010., kada je po konačnom preuzimanju vlasti, nakon više godina opozicionog djelovanja, demonstrirao do tada neviđeni politički amaterizam, pogubljenost i bezidejnost, jednako poput svojih prethodnika plivajući uz struju i održavajući status quo u društvo, uz nešto veći žar u borbi za najviše funkcije u državnim institucijama i javnim firmama.  A ako vas interesuje kako u konačnici završava takva politika, vratite se na početak teksta.