Pita me drug koji već deset godina živi u Americi i već je poprilično i mentalno postao Amerikanac, preneražen komentarima o zvjerskom zločinu u Francuskoj koje je čitao po našim portalima i stranicama, zašto Bošnjaci imaju poglede na svijet kakve imaju i kako je moguće da prilikom ovakvih stravičnih situacija dolazi do takvih reakcija - relativiziranja, ignorisanja zločina ili čak od strane mnogih umobolnika i podržavanja. Možda sam u krivu, no stvari gledam otprilike ovako.
Riječ je zapravo samo o logičnoj posljedici dugodišnjeg društvenog ambijenta koji se brižno i marljivo kreira od onih opskurnig, gnjilih, amoralnih društvenih struktura koje su sebi zacementirale pozicije od univerziteta preko medija i nevladinog sektora do politike, i koje kao maligno tkivo vlastitu mizeriju i destruktivnost šire svuda oko sebe, polako ali sigurno ubijajući čitavo društvo.
U bošnjačkom narodu danas domiraju dvije ideologije i dva pogleda na svijet - jedan neokomunistički, vrlo frustriran, bijesan i žedan osvete, koji se sa svojim historijskim porazom nikad nije pomirio, i drugi tradicionalisitčki - netrpeljiv, djelomično islamistički, najčešće jarko obojen i nacionalizmom koji uspijeva ukomponovati u svoj svjetonazor, manje otvoren, no vrlo raširen i nimalo bezazlen.
No kako dolazi do toga? Početkom devedesetih se i među bh. muslimanim dešava nacionalno buđenje, koje je zapravo više bilo vjersko, no za razliku od Srba i Hrvata, muslimani tada nemaju etablirane nacionalno orijentisane institucije i strukture, te se one tek tada u pravom smislu riječi počinju graditi. Tada na bošnjačkoj desnici, kao odgovor propalom komunizmu, dolazi do stvaranja dvije struje koje ideološki nisu baš potpuno podudarne, no do danas djeluju u čvrstom savezu i nije ih uvijek lako ni razlikovati - jedne izrazito vjerski nastrojene kojoj se i nacionalizam koji jarko boji vjerom savršeno uklopio u vlastiti svjetonazor, te druge manje klerikalne, no također nacionalističke, koja je s prvom našla dovoljan zajednički sadržilac da djeluju zajedno.
Pored te, druga struktura koja se davno formirala i samo nastavila tamo gdje je stala, jeste ona stara komunistička koja se svojih ideala i principa nikad nije odrekla, usput se je prilagodila novim tekovinama zapadne radikalne ljevice, te s krajnjom mržnjom i neviđenim otporom reagovala je i reaguje na svaki pokušaj bilo kakve reformacije društva u pravcu uvođenja tržišne ekonomije i približavanja vladajućim zapadnim tekovinama.
Zašto ovo spominjem? U takvoj konstalaciji odnosa upravo je bilo nemoguće stvoriti neku prozapadnu liberalnu, ako hoćete i istinski građansku struju u bošnjačkom narodu, koja bi taj narod okrenula ka zapadu i uvukla u voz za novo doba.
Umjesto toga, bošnjački narod ostaje talac dva historijski destruktivna i promašena koncepta, on se, kao namrgođeni starac, iako je jedan od najmlađih naroda u Ervopi, grčevito opire usvajanju bilo kakvih modernih tekovina i napuštanju svojih moralno bankrotiranih i nedopustivih zabluda.
Jedni drže džamije, kapital i dio fakulteta, drugi drže medije, veći dio fakulteta i nevladine organizacije. Poklopljen je svaki bitniji segment društva koji kreira javno mnijenje i uspjeh u bošnjačkom društvu uslovljen je prihvatanjem i prilagođavanjem jednom od ova dva dominantna koncepta.
Rat je Bošnjacima stvorio trajnu ranu i frustraciju žrtve, žrtve koja će postati temelj građenja bošnjačke nacije. Evropa je prema u ratu u BiH imala krajnje licemjeran odnos, prepuštajući Bošnjake njihovim dželatima ili ih čak i otvoreno podržavajući u njihovom zločinačkom naumu, zbog čega se već u ratu javio osjećaj prezira i bijesa prema zapadu, i zbog čega mnogi i jesu svoje utočište počeli tražiti na istoku, među muslimanskim zemljama. Tek će intervencija SAD-a i angažman Clintonove administracije djelomično vratiti povjerenje Bošnjaka u zapad i uvjeriti ih da nisu sami i da na zapadnoj strani imaju prijatelje koji ih žele, i Amerika je uistinu u prvim godinama nakon rata bila vrlo omiljena među Bošnjacima.
Ipak, 11. septembar, ratovi u Afganistanu i Iraku i sve ono što je uslijedilo stvari će promijeniti iz temelja. Još i prije nego što je prva raketa ispaljena na neku od talibanskih baza, domaća ljevica, potpomognuta svojim istomišljenicima iz bijelog svijeta, ako je već morala šutit tokom bombardovanja Srbije, sada je ponovo dočekala svojih pet minuta da objavi vlastiti džihad zapadnoj civilizaciji. U prvi plan i prvenstveno od strane ljevičarskih medija, na sva zvona se oživljavaju stare markističke stupidarije o zapadnim imperijalističkim krvoločnim "buržujima", ovaj put umotanim u eufemizme "korporacija" i "krupnog kapitala", koji izmišljaju islamski ekstremizam kao izgovor za pokretanje imperijalističkih ratova i ugnjetavanje jadnih, siromašnih i nemoćnih naroda, a u svojoj ludosti idu čak dotle da se i u mnogim, vrlo utjecajnim medijima i od strane nekih od vodećih intelektualaca, i sam 11. septembar proglašava inside jobom insceniranim tek tako da bi se dobilo opravdanje za nova imperijalna osvajanja. S druge strane, vjerski nastrojen dio stanovništva, već duboko istraumiran kompleksom žrtve, a s nevjerovatnom i ubitačnom panislamskom sviješću gdje svakog muslimana iz svakog naroda svijeta doživljavaju svojim bližnjim, i agresivno i bijesno reaguju na svaku kritiku bilo kojeg muslimana i muslimanskog društva na svijetu, taj rat tretira kao ništa drugo nego globalni rat protiv svih muslimana, kao rat protiv samih sebe, šireći osjećaj vlastite žrtve i ugroženosti na sve muslimane svijeta koje posmatraju kao žrtve istih neprijatelja i iste globalne zavjere.
Zato ne pitajte i što Bošnjaci reaguju tako kako reaguju, bojažljivo, neodlučno, nerijetko i relativizirajuče. Reaguju zato što se već decenijama, najprije komunističkim bullshitom, a sada u vjetrovima s istoka, jednom profanom i stravičnom propagandnom mašinerijom uvjeravaju da je zapad zločinački, imperijalistički, da im svima želi zlo, a da su čak i islamistički terorizam i sve svinjarije koje pravi samo logičan i očekivan odgovor na teror koji trpe od imperijalista. I iako se međusobno mrze, iako jedni druge kite najgorim mogućim imenima, ovo je pak segment oko kojeg su i naši komunisti i tradicionalisti, dvije preovladavajuće društvene struje, zauzele isti stav i gdje imaju istog neprijatelja - zapadnu civilazciju.
Nema komentara:
Objavi komentar