Piše: Danijal HADŽOVIĆ
Nakon što je njihov pokušaj nasilnog nametanja izbornog zakona kojim bi sebi kroz etnoteritorijalni princip glasanja trajno obezbijedili vlast u ovoj zemlji doživio potpuni debakl, nervoza u strukturama HDZ-a postaje sve očitija, a potezi koje u međuvremenu povlače sve neobouzdaniji. To je posebno vidljivo u medijsko-propagandnoj sekciji ove stranke čiji protagonisti, kako vrijeme prolazi, su sve manje u stanju kontrolisati vlastiti bijes i histeriju zbog neispunjenih političkih, a vezano uz njih i ličnih ambicija.
Nakon upornih, ali ne pretjerano uspješnih pokušaja da svoje susjede diskredituju optužbama za islamski terorizam i pokušaje stvaranja islamske države, izmišljanja nepostojeće podrške za HDZ-ov izborni koncept u najvišim zapadnim krugovima i slavljenja u Hagu osuđenih ratnih zločinaca, udruženi medijski pothvat nepostojeće Herceg-Bosne za novu metu pronašao je ekonomiju u BiH. I to, da stvar bude zanimljivija, upravo firme čije je sjedište na području Hercegovine.
Naime, Čovićevim medijskim pulenima sada smeta i činjenica što neke kompanije s ovog područja se oglašavaju u medijima sa sjedištem u Sarajevu i RS-u. Tako je Zoran Krešić, novinar Večernjeg lista, gostujući u programu Radija Herceg Bosne izjavio da:
„HT Eronet nije hrvatska kompanija. Njezinim marketingom upravlja Deutsche telekom, i godinama većina novca iz marketinškog proračuna koji nije mali odlazi srpskim i bošnjačkim medijima, od kojih neki vode medijski rat protiv Hrvata, dok hrvatski mediji od kompanije čiji su korisnici uglavnom Hrvati dobivaju mrvice“.
Korak dalje od Krešića otišao je Čovićev nesuđeni konzul u SAD-u i još nesuđeniji ambasador u Češkoj (nijedna država mu zbog šovinističkih istupa nije htjela odobriti agreman) Ivan Šušnjar, koji je preko svog portala Poskok.info uputio i otvorene prijetnje „neposlušnim“ firmama:
„U daljnjem razdoblju pratit ćemo sve bošnjačke nacionalističke medije, koji budu producirali antihrvatske kampanje i huškali na dokidanje prava Hrvatima te pozivati hrvatske tvrtke da prestanu s oglašavanjem na istima. Ukoliko ne prestanu pozvat ćemo na bojkot korištenja proizvoda tih tvrtki. To je naprosto naša građanska dužnost“, napisao je Šušnjar u svom tekstu.
Ono što je javna tajna je da Dragan Čović već mjesecima trpi žestoke kritike pojedinih hercegovačkih biznismena zbog svoje zapaljive retorike i dizanja tenzija u Federaciji BiH. Naime, većina hercegovačkih kompanija svoj poslovni uspjeh upravo može zahvaliti onim područjima u BiH u kojima Bošnjaci čine većinu. Prirodno, i sama mogućnost da zbog narušenih međunacionalnih odnosa se desi pad kupovine njihovih proizvoda u ovim područjima, kod poslovnih ljudi iz zapadne Hercegovine stvara opravdan strah. S tim u vezi je sasvim logično da se ulažu i velika sredstva za oglašavanje u medijima, uglavnom smještenim u Sarajevu, koji imaju daleko veću praćenost i utjecaj nego što je to slučaj s nekolicinom malih medija u mreži Dragana Čovića i njegove stranke.
U današnjem svijetu globalizacije i otvorenog tržišta uistinu je čak i među najzagriženijim nacionalistima u svijetu teško naći primjere pojedinaca koji bi dizali glas protiv širenja njihovih kompanija van etničkih granica, shvatajući prostu ekonomsku činjenicu da to firmama, radnicima i društvu u cjelini donosi veće prihode i bolji standard.
No, to nije slučaj i s neukim „hercegbosanskim“ novinarima kojima su bijes i nebouzdana histerija jedina vodilja u radu. Teško se mire s činjenicom da njihovi slabo čitani mediji dobijaju tek djelić marketinškog kolača koji dobijaju daleko ozbiljniji, utjecajniji i čitaniji medij sa sjedištem u Sarajevu.
Stoga sada pokušavaju izvršiti medijski pritisak, svojevrsno reketarenje hercegovačkih preduzeća, ne bi li na jeftinom nacionalizmu i priči o izdajama uspjeli za sebe iskamčiti više novca, staviti poslovanje tih firmi pod dodatnu kontrolu vodeće hrvatske stranke i ograničiti ih na skromnu teritoriju u kojoj ona ima vlast.
Na taj način, nakon gorljivog zagovaranja naslijeđene komunističke tekovine „konstitutivnih naroda“, Čovićeva medijska mašinerija pokušava na velika vrata vratiti još jednu komunističku tekovinu – plansku ekonomiju pod kontrolom vladajuće partije, koja je u svugdje u svijetu doživjela debakl.
Ostaje da se vidi kako će na sve reagovati hercegovački privrednici koji su, bez ikakve sumnje, kao poslovni ljudi sigurno razumnije osobe od ostrašćenih piskarala.
Nema komentara:
Objavi komentar