Piše: Danijal Hadžović
Godinu 2019. Bosna i Hercegovina dočekala je bez novih vlada na nivou države i Federacije, a zemlja stoji pred izvjesnom postizbornom krizom koja prijeti da nadmaši i onu nakon izbora 2010. godine, kada se na formiranje novog saziva Vijeća ministara čekalo više od 15 mjeseci. Ipak, za razliku od tih izbora kada je koalicija SDP-SDA na federalnom nivou uspjela formirati vlast bez HDZ-a, a visoki predstavnik spriječiti njegov pokušaj blokiranja imenovanja nove Vlade preko federalnog Doma naroda, položaj probosanskih stranaka nakon ovih izbora je umnogome teži. Jasno je da će okosnicu vlasti na državnom nivou činiti savez SNSD-HDZ, a kako je sve izvjesnije da će i više od dvije trećine hrvatskih mandata u federalnom Domu naroda pripasti HDZ-u BiH i njegovim političkim saveznicima, ova stranka postat će ključni politički faktor u Federaciji BiH sa širokim manevarskim prostorom da formiranje nove Vlade diktira pod vlastitim uslovima.
Osovina i institucije
Zahvaljujući višegodišnjim mudrim i sračunatim politikama, osovina Dodik-Čović uspjela je pod kontrolu staviti čitav niz krucijalnih institucija u državi. Finansijski sektor u ovom trenutku je pod dominantnom kontrolom HDZ-a. Federalnim ministarstvom finansija upravlja Jelka Miličević, a državnim Vjekoslav Bevanda. Osim finansija na oba nivoa, HDZ kontroliše i Upravu za indirektno oporezivanje BiH. Na njenom čelu je hadezeovac Miro Džakula, koji u nadležnosti ima i carinsku politiku, tj. uvoz i izvoz, a teren kontrole granica je potpuno osiguran zahvaljujući i Graničnoj policiji čiji je direktor Zoran Galić, još jedan hadezeovac. U ruke HDZ-a prepušteni su i odbrana ove zemlje i vojni resursi, što je u kontekstu aktuelne političke situacije u BiH značajno. Ministarstvom odbrane upravlja Marina Pendeš, koja se tokom mandata može pohvaliti tek uništavanjem rekordnih količina naoružanja unutar OSBiH. No, od pozicija koje formalno pripadaju strankama, mnogo problematičnija i za BiH opasnija je kontrola nad onim institucijama koje bi formalno trebale biti nezavisne od politike i njenog uplitanja, a takvo je u prvom redu pravosuđe koje je u međuvremenu postalo premreženo kadrovima bliskim HDZ-u i SNSD-u, kojeg ni četiri godine u opoziciji na državnom nivou nisu spriječile da na strateškim mjestima ima svoje ljude. Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća u BiH je Dodiku bliski Milan Tegeltija. Uz Tegeltiju uvijek stoji i dugogodišnji pravosudni kadar HDZ-a Monika Mijić, a redovna podrška im je i potpredsjednica VSTV-a Ružica Jukić. Na čelu državnog tužiteljstva je Gordana Tadić, također bliska HDZ-u, što pokazuje i činjenica da je ova stranka snažno lobirala da ona ostane na ovoj funkciji. Predsjednik Vrhovnog suda FBiH je Milorad Novaković, čovjek pod jakim Dodikovim utjecajem. Dodajmo na ovo da je u HDZ-ovim rukama i državno ministarstvo pravde, na čijem je čelu Josip Grubeša, kao i federalno, kojim upravlja Mato Jozić. O utjecaju na Ustavni sud koji prihvata apelacije Bože Ljubića slikovito su svjedočile i fotografije iz kafana prvaka HDZ-a Bariše Čolaka i Borjane Krištos potpredsjednikom Suda Matom Tadićem. Da ova politička osovina ima utjecaj i na Centralnu izbornu komisiju pokazuje činjenica da je ova institucija, potpuno u skladu sa željama i ciljevima HDZ-a, nedavno donijela protuustavnu odluku o popunjavanju Doma naroda prema popisu iz 2013., što bi dodatno olakšalo ovim dvjema strankama da preuzimu kontrolu nad državom. Osim toga, od važnijih funkcija HDZ kontroliše i jedinu zajedničku državnu javnu kompaniju Elektroprenos BiH preko Matana Žarića, a također imaju i zamjenika SIPA-e, Đuru Kneževića.
Rezultati izbora jasno pokazuju da će po pitanju moći SNSD-a i HDZ-a situacija vjerovatno biti još i gora. Nakon uvjerljive izborne pobjede, Republika Srpska ostaje pod neprikosnovenom vladavinom SNSD-a, a nova zvanična vlada na čijem je čelu Radovan Višković stupila je na dužnost još 18. decembra. Ipak, da stvar po SNSD bude i bolja, poslije izbornog desio se i dodatni postizborni krah i raspad opozicije u RS-u, čiji je dio otvoreno stao na stranu Milorada Dodika, osiguravajući mu tako sigurnu vlast u manjem entitetu bez ozbiljne konkurencije. S obzirom na to da po dogovorenom, iako neformalnom sistemu rotacije, sljedeći mandat pripada Srbinu, SNSD bi trebao dobiti mjesto predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, na koje je ova stranka već kandidirala Zorana Tegeltiju, bivšeg ministra finansija RS.
Dvije trećine vlasti
Iako je rano govoriti o konkretnim pozicijama, izvjesno je da će HDZ nastojati zadržati kontrolu nad ministarstvom finansija, što znači da bi Bošnjacima od bitnih pozicija mogli pripasti vanjski poslovi. Ipak, činjenica je da će dvije trećine državne vlasti uz poziciju predsjedavajućeg sada pripadati savezu SNSD-HDZ. Ove stranke su i ranije imale većinu ministarstava na državnom nivou, no nikada kao u ovom trenutku njihovo djelovanje nije bilo u toliko mjeri koordinirano i destruktivno. Suzdržanost Čovića u Predsjedništvu prilikom odlučivanja o reviziji tužbe BiH protiv Srbije za genocid, suzdržanost HDZ-a u Parlamentu BiH prilikom glasanja o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici, zajedničko sprečavanjepredsjedavajuće Lidije Bradara iz HDZ-a i dopredsjedavajućeg Drage Puzigaće iz SNSD-a da se u federalnom parlamentu razmatra Prijedlog zakona o izbornim jedinicama probosanskih stranaka, zajednički pokušaj smjenjivanja ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića do otvorenog poziva Milorada Dodika Srbima u Federaciji da glasaju za Dragana Čovića, samo su neki od mnogobrojnih savezničkih poteza ove koalicije u proteklom periodu.
SNSD i HDZ veže i zajednička ruska veza, koja je kod bivšeg predsjednika RS-a a današnjeg člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika odavno izražena kroz otvorenu podršku koju uživa od ruskih državnih vlasti i masovno prisustvo ruskog kapitala u RS-u. Upravo je ruski kapital planiran i za preuzimanje mostarskog Aluminija, firme pod dugogodišnjom kontrolom HDZ-a koja je dovedena pred stečaj, a koketiranje ove stranke s ruskim interesima na Balkanu postaje sve otvorenije. Tako je upravo ambasador Ruske Federacije u BiH Petar Ivancov preko noći postao veliki zagovornik prava političkog predstavljanja Hrvata u BiH i pobornik novog izbornog zakona po HDZ-ovom ukusu.
Dodik i Čović također računaju i na trenutnu plimu u Evropskoj uniji u kojoj sve više jača islamofobično orijentisana radikalna desnica i gdje HDZ Hrvatske već godinama lobira za interese HDZ-a BiH, s usvojenom rezolucijom o napretku Bosne i Hercegovine prošle godine kao vidljivim rezultatom tih napora, u kojoj se između ostalog traži „poštivanje načela federalizma, decentralizacije i pune ravnopravnosti konstitutivnih naroda i građana“. Ova osovina se također uzda i u mogućnost eventualne promjene raspoloženja prema Bosni i Hercegovini u SAD-u, kao i u podršku njihovoj politici od administracije Donalda Trumpa, koji do sada nije pokazivao pretjeran interes za našu zemlju. Ipak, Dodik stvari ni ovdje nije prepuštao slučaju, pa je na lobiranje u SAD-u proteklih godina potrošio oko 30 miliona dolara, a ne miruje ni HDZ, što pokazuje i činjenica da su članovi rukovodstva Aluminija nedavno bili na američkoj turneji gdje su u prisustvu nekih od visokih američkih političkih zvaničnika širili svoju istinu o položaju Hrvata u BiH.
Jedini faktor mogućeg prijepora koji trenutno stoji između SNSD-a i HDZ-a je pitanje nove Vlade FBiH. Dodiku se u cilju izbacivanja kadrova SDS-a i PDP-a i dodatnog povećanja i konsolidacije moći žuri da formira novi saziv Vijeća ministara BiH. Iako bi mu odluka CIK-a (na koju je SDA uputila apelaciju Ustavnom radi ocjene ustavnosti) već omogućila da de facto dobije sve što hoće preko federalnog Doma naroda, Dragan Čović se nalazi pod pritiskom radikalnih elemenata iz vlastitih redova koji su mu još i prije izbora postavili ultimatum da ne smije ulaziti u novu vlast na nivou FBiH bez dobijanja novog izbornog zakona po njihovoj mjeri, tj. zakona po kome bi se skoro sva hrvatska mjesta u Domu naroda popunjavala iz onih kantona u kojima HDZ BiH ima predominantnu većinu. Naravno, ovakav ultimatum je ravan najavi trajne blokade, s obzirom na to da ne postoji šansa da probosanske stranke pristanu na ovakvo rješenje koje bi HDZ-u i formalno isporučilo trajnu vlast u FBiH. Stoga, ne trebaju čuditi pozivi Milorada Dodika da se Vijeće ministara formira nezavisno od pitanja nove federalne vlade. Jedini odgovor koji su probosanske stranke na takvu inicijativu mogle ponuditi je da neće biti formirane državne vlasti dok se ne formira entitetska. No i sama ta reakcija pokazuje da su u ovom trenutku HDZ i SNSD ti koji imaju političku inicijativu i postavljaju pravila igre, a probosanske stranke djeluju defanzivno i nastoje se prilagoditi novostvorenoj situaciji kako bi barem umanjile štetu.
Kada se podvuče crta, SNSD uz neprikosnovenu vlast u RS-u zajedno s HDZ-om ima presudnu kontrolu nad pravosuđem, odbranom, CIK-om i finansijama, a ostvareni izborni rezultati i politički sistem u BiH osigurava im i buduću uvjerljivu prevlast nad državnim nivoom vlasti i organima koji su s njim posredno povezani. Uz sve to, geopolitička situacija, lobiranje u SAD-u i EU te uspon desnice dodatno ide na ruku njihovim političkim ciljevima. Tek je pobjeda Željka Komšića u utrci za Predsjedništvo spriječila da ove stranke preuzmu većinsku kontrolu i nad ovom institucijom i diplomatskim kadrovima BiH u svijetu koje ona imenuje.
BiH do Stupa
Kakva je u konačnici na sve ovo reakcija probosanskih stranaka? Kratko rečeno, politički nezrela i neozbiljna. Kako drugačije objasniti da je u jeku SNSD-ovog i HDZ-ovog tihog preuzimanja neformalnih i glasnog preuzimanja formalnih političkih pozicija, probosanska ljevica najveći dio energije odlučila usmjeriti na formiranje vlasti u kantonima bez SDA kao formalnog pobjednika, širokim ideološkim nekoherentnim koalicijama s lokalnim strankama poput Konakovićeve „Narod i pravda“? Kako tek komentarisati izjave pojedinih čelnika stranaka ljevice da ni na jednom nivou neće u vlast sa SDA, ali da će morati sa SNSD-om i HDZ-om? Čak i ako zanemarimo činjenicu da ovakve izjave imaju problem s elementarnom matematikom (jer SDA, SNSD i HDZ zajedno već imaju polovinu zastupnika na državnom nivou, dok je na federalnom nivou, iako ne nemoguće, vrlo teško formirati većinu bez SDA), postavlja se pitanje: je li u trenutku nikad veće moći SNSD-a i HDZ-a i njihovog zajedničkog djelovanja na preuzimanju BiH, slabljenju njenog državnog kapaciteta i otvorene najave zaustavljanja njenog puta u NATO, uz nikad lošiju geopolitičku situaciju, razborito kao glavnog političkog protivnika označiti SDA i svesti probosansku politiku u BiH na pitanje formiranja vlasti u kantonima?
Kada se sve sabere, pred BiH stoji izvjesna politička kriza čije moguće rješenje pak ne budi nimalo nade za optimizam, jer izvjesno vodi ka dodatnom povećanju vlasti i moći SNSD-a i HDZ-a, nasuprot kojih stoji čitava armija međusobno sukobljenih probosanskih stranaka.
Nema komentara:
Objavi komentar