Pažnju svjetske
javnosti ovih je dana privukla vijest da se jedan od najvećih
francuskih umjetnika i glumaca današnjice Gerard Depardieu odrekaofrancuskog
državljanstva i odlučio odseliti u
Belgiju. Na ovakav potez se odlučio radi zakona o porezu na dohodak od čak 75%
za sve pojedince koji zarađuju preko million eura godišnje, a koji je donesen
nedugo nakon što je socijalist Francois Hollande izabran za predsjednika
Francuske. Svoju odluku Depardieu je obrazložio riječima: "Odlazim
jer vi smatrate da uspjeh, kreacija i talent, koji nas čini različitim, treba
da budu kažnjeni. Nemam šta više ovdje da tražim, vraćam vam pasoš."
Francuski
premijer Jean-Marc Ayrault je na ovu izjavu pak reagirao tako što je Depardieua optužio za
nedostatak patriotizma, ili drugim riječima da je izdajnik, čime se još jednom
potvrđuje čuvena rečenica da je patriotizam
posljednje utočište hulja koje mu se priklanjaju kad god im u vlastitom
očajanju ponestane argumenata.
Kao dijete iz
ne pretjerano bogate radničke porodice, Depardieu je već sa 15 godina napustio
školu i potpuno se posvetio glumi. Iako samouki glumac, zahvaljujući mukotrpnom
radu i ogromnom talentu postao je jedan od najboljih francuskih glumaca
današnjice i možemo slobodno reći jedan od najvećih francuskih brandova. Pored
toga što je kao glumac proslavio Francusku, Depardieu je tokom svog života
uplatio 145 miliona eura poreza državi i zaposlio 80 njenih građana. Dakle, ne
znam šta su francuskim socijalistima kriteriji patriotizma, no teško da nešto
patriotskije od ovog može biti. Za sve njegove uspjehe i zasluge,
socijalistička vlada odlučila je da mu se oduži nametanjem poreza od 75%!
Odbijanje Depardieua da pristane na ovakvu odluku i od sebe napravi idiota,
francuskom premijeru je izdaja, no svakoj razumnoj osobi u situaciji kada neko
pokušava opljačkati njenu imovinu jedini razuman potez je da svoju imovinu
zaštiti.
S
druge strane, socijalist Hollande, osoba je bez iskustva u privatnom sektoru
koja je čitav život provela po raznim političkim kabinetima primajući platu iz
budžeta. Tipični birokrat, tako reći. Nedugo
nakon dolaska na mjesto predsjednika, Hollande je svoje predizborno obećanje o
uvođenju marginalne stope poreza od 75% nažalost proveo u djelo. Razlozi
za donošenje ovakvog zakona bili su prvenstveno ideološke prirode, a donekle su
opravdavani i ekonomskim pragmatizmom. Naime, s obzirom da je mržnja prema
bogatim ljudima i bogatstvu općenito duboko ukorijenjena u samu srž
socijalističkog svjetonazora, obećanje o astronomskom porezu za bogate, čelniku
Socijalističke partije je predstavljalo izvrsno propagandno sredstvo za
pridobijanje masa. Osim toga, računao je da će povećanjem poreza najbogatijim
Francuzima obezbijediti dovoljno sredstava za krpljenje francuskog budžeta, te
s njima započeti aktivniji državni intervencionizam u sferi ekonomije. No, ono
što socijalistički političari kroz historiju vrlo često previđaju jeste da
ljudi nisu strojevi kojima sa vrha mogu tek tako upravljati s ciljem
realizacije svojih ideoloških utopija o pravednom svijetu, zbog čega su njihovi
pokušaji socijalnog inžinjeringa uglavnom kobno završavali po cjelokupno
društvo.
Bitno drugačije
neće biti ni ovaj put u Francuskoj. Uspješni Francuzi koji su u svom životu
bili u stanju steći milione eura zasigurno nisu idioti koji će mirno pristati
na to da im socijalistički aparatčici otimaju većinu zarađenog novca. Već u prvih nekoliko mjeseci
Hollandeove vladavine Francusku je napustilo na stotine bogatih građana.
Ekonomske posljedice ove činjenice bit će krajnje loše po Francusku. Naime, šta
god neko mislio o tome, bogati ljudi su kičma ekonomije svakog razvijenog
društva; oni su ti koji investiraju kapital, otvaraju nova radna mjesta,
pokreću incijative te na koncu u budžet uplaćuju najviše sredstava.
Odlaskom
takvih pojedinaca Francuska osim što ostaje bez svojih najpoduzetnijih i
najsposobnijih građana, također ostaje i bez njihovih ideja, njihovog znanja i
novca, a čast da u njihove budžete uplaćuju svoj novac ubuduće će imati one
države koje su poreski prijateljskije raspoložene. Rezultat štetočinske
politike Hollandea u konačnici će biti takav da će se iz Francuske otjerati
najveći kapital, talenat i sposobnost, poduzetnička incijativa bit će
maksimalno obeshrabrena, a samim tim će i za njegove vjerne pristaše iz nižih
društvenih slojeva biti nikad manje perspektive i radnih mjesta na tržištu. Već
u prvih nekoliko mjeseci vladavine socijalista, u Francuskoj je povećana
nezaposlenost, a kreditni rejting zemlje je prvi put smanjen nakon 1975.
godine.
No, ako niste
građanin Francuske, stvari možda i nisu tako crne. Naime, u narednih nekoliko godina
vladavine socijalističke nedaće, Francuska može služiti kao ogledni primjer na
kome će se ljudi iz čitavog svijeta moći uvjeriti u svu pogubnost radikalne
socijalističke politike i pokušaja socijalnog inžinjeringa. Naravno, uvijek će
postojati mali
i zavidni ljudi puni mržnje prema tuđem uspjehu koji će rado pozdraviti svaku
politiku koja za cilj ima otimanje od bogatih. No ipak, za nadati se je da će
onaj obični časni čovjek koji, u to sam uvjeren, ipak čini većinu stanovništva
u svakom društvu, uvidjeti svo štetočinstvo takve politike koja u konačnici
najveću štetu donosi njemu samom, te da će evropske zemlje u narednom periodu
voditi daleko odgovornije i realnije politike koje se neće sastojati od
socijalno demagoških poteza s ciljem stvaranja društva u
kojem će jedna grupa ljudi parazitirati na plodovima rada druge.
Nema komentara:
Objavi komentar