Američka
vlada ugasila je internetsku stranicu za razmjenu sadržaja Megaupload zbog
kršenja autorskih prava. U četvrtak je Aucklandu u Novom Zelandu u saradnji s
FBI-jem uhapšen 37-godišnji osnivač stranice Kim Schmitz te još nekoliko
zaposlenika. Gašenje je rezultat zakona protiv piraterije koji se namjerava
usvojiti u američkom Kongresu. Uznak protesta protiv ovog zakona u srijedu je i
najveća online enciklopedija na svijetu, Wikipedia, zatamnila svoje stranice, a
protiv su i kompanije poput Googlea, Facebooka, Twittera, LinkedIna.
Mnogi su mišljenja
da su donošenje ovakvog zakona i općenito borba protiv piraterija sasvim
opravdani, te da bi povreda nečijih ”autorskih prava” trebalo biti strogo
kažnjivo djelo. Ključni problem sa autorskim pravima i intelektualnim
vlasništvom je upravo u ovoj riječi krađa. Krađa podrazumijeva nasilno
prisvajanje nečije pokretne ili nepokretne imovine. Dakle ono što definira
vlasništvo, bez čega vlasništvo kao takvo ne bi ni postojalo jeste njegova
fizička postojanost i samim tim oskudnost u materijalnom svijetu. “Autorska
prava” spadaju pod ideje, a ideje nemaju takva fizička svojstva, te ih zbog
toga ne možemo definirati kao svojinu. Za razliku od predmeta koji imaju rok
trajanja, ideje su besmrtne, nemoguće ih je uništiti ali ih je zato moguće
beskonačno multiplicirati a da pritom ne izgube ništa od svojih orginalnih
osobina.
Kada prodavaču
cipela, dakle posredniku između proizvođača i kupca, uzmete cipele bez da ste
mu za to platili adekvatnu materijalnu odštetu, vi time činite direktnu povredu
tuđe imovine. Za pravljenje cipela utrošen je novac za kupovinu materijala,
potrebnih mašina za proizvodnju te u konačnicu nečiji rad . Vlasništvom nad tim
cipelama raspolaže prodavač koji ih je prethodno kupio od priozvođača. Krađom
tih cipela vi biste prodavača oštetili kako za novčani iznos koji je platio za
kupovinu cipela, tako i za fizičko posjedovanje cipela. Sa druge strane
za kreaciju pjesme, filma ili knjige također su utrošena materijalna sredstva i
nečiji trud. Međutim, čitanjem knjige određenog autora čiju ste knjigu kopirali
ili je čitate na svom kompjuterskom ekranu vi ne povrijeđujete imovinu ni
njenog proizvođača niti prodavača. Orginalne rečenice iz knjige koje je autor
svojeručno napisao vjerovatno se još uvijek nalaze u njegovom kompjuteru ili
svesci. Knjige nastale štampanjem i multipliciranjem prve orginalne ideje i
dalje stoje na policama biblioteka i knjižara koje su ih kupile od proizvođača.
Dakle, vi niste prisvojili ničije materijalno vlasništvo, te samim tim vam se
ne može pripisati krađa.
Ideja je nešto
nematerijalno, metafizičko, neopipljivo i jednom kada je putem nekog medija
plasirate u eter njeno dalje širenje je nemoguće zaustaviti. Jedina mogućnost
pomoću koje ideja može biti štićena je državni aparat prisile i kontrole. A taj
aparat je gotovo uvijek kroz historiju nastojao zaustaviti i ograničiti ideju
iz ovih ili onih razloga. Najčešće su cenzurirane one ideje koje su se direktno
ili indirektno suprostavljale volji vladajuće kaste, bilo da se radilo o
katoličkoj crkvi, ili komunističkim i fašističkim režimima, a njihovi
autori bili su proganjani, zatvarani i ubijani. Danas je pak situacija obratna:
u zahtjevima za cenzurom najviše istrajavaju kreatori ideja
prisiljavajući vladajuću garnituru da cenzuru ozvaniči, sve u cilju
primoravanja ljudi da plaćaju za kozumaciju njihovog djela.
Razvoj tehnologije,
prvenstveno interneta, donio nam je dosad neviđene mogućnosti u konzumiranju
ideja i informacija. S druge strane razvoj tehnologije je također kreatorima
ideja omogućio jeftin (besplatan) i jednostavan način plasiranja svojih djela,
te njihovu dostupnost ljudima širom svijeta. Danas doslovno svako od nas, uz
malo talenta i volje može biti pisac, pjevač ili režiser. Tehnologija je dovela
do toga da ploču zamijeni kaseta, kasetu CD, a CD MP format. Upravo je razvoj
tehnologije ukinuo potrebu da ljudi i dalje moraju kupovati više od jednog
fizičkog predmeta kako bi gledali filmove, čitali knjiga ili slušali pjeme.
Umjesto desetina ploča, kaseta i cd-ova, dovoljan je samo kompjuter, I-pod,
televizor ili mobitel. Na dobrobit ogromne većine ljudi, na štetu malobrojnih u
kulturnoj ili zabavnoj industriji, koji su ostali ili tek trebaju ostati bez
posla. Kao što je nekoć izum parne mašine ostavio mnoge bez posla, ali su
benefiti od toga bili nemjerljivo veći za ljudski rod.
Uistinu fascinira
ta ignorancija ljudi u zabavnoj industriji koji se oglušuju na one mnoge
pozitivne stvari koje im internet donosi. Zaslijepljeni vlastitom sujetom i
lažnom veličinom ne vide da popularnost i rasprostranjenost svojih ideja i
djela mogu zahvaliti možda ponajviše činjenici da je za njihovo koznumiranje
bilo potrebno nekoliko klikova mišem. Zar mislite da bi jednak broj ljudi
slušao pjesme od Lady Gage ukoliko bi za to morao platiti? Zar mislite da
slabija slušanost Lady Gage ne bi negativno utjecala na broj njenih sponzora,
cijenu karata za koncerte i općenito njenu prisutnost u medijima? Prodaja
njenih albuma bi pak vjerovatno bila veća, ali razmislite šta u konačnici donosi
veću korist samoj Gagi?
Umišljeni
zabavljači to očito ne žele vidjeti čineći previd sličan onom koji je činio
Karl Marx. U kritici kapitalističkog sistema i proizvodnih odnosa, Marx je
potpuno ignorirao zasluge preduzetnika za tehnološki napredak i porast
produktivnosti, posmatrajući tehnologiju i produkciju kao nešto što se razvija
po nekom redu, samo od sebe. Na identičan način proizvođači ideja, kiča i
zabave tretiraju svoju popularnost, negirajući zasluge interneta za nju.
Oni vjeruju da bi jednako bili popularni, prisutni i utjecajni i kada taj
prokleti internet ne bi pružao mogućnost korištenja djela njihovih mozgova bez
da se za to mora platiti. Pritom je jasno da su vođeni čistom pohlepom i
filozofijom stomaka. Njima nije stalo do umjetničke vrijednost njihovog djela,
niti ih veseli činjenica što su njihove ideje konzumirane, ne, oni svoja djela
kreiraju u želji da ih masno naplate. Ali ne uspijevaju nikako drugačije pa
traže pomoć državne prisile, po cijenu cenzure, ugrožavanja slobode ljudi pa
ako treba i ograničavanja napretka tehnologije. Ukoliko je smisao njihovih
djela ostvarivanje profita, a internet im to onemogućava, zašto jednostavno ne
nađu drugi posao? To bi svakako veliku korist donijelo svim onim autorima koji
djela kreiraju zbog poruke, a ne profita.
Cenzuriranjem
interneta država bi pod svoju šapu stavila i posljednji bastion slobode u
današnjem etatističkom svijetu. Zamislite da ja u skladu sa logikom o zaštiti
“autorskih prava” od vlade ili njenog nadležnog tijela zatražim da u stan
pošalje inspekciju svima vama za koje se utvrdi da ste čitali ovaj tekst, te
vam uredno naplati konzumiranje mog “autorskog prava”. Bio bi to baš lijep gest
od mene. Isti onaj kakav vam upućuju svi ti kreatori zabavljačkog smeća koji
vam osim novca žele oduzeti i slobodu. Ali oni su u svom jalu i bjesnilu
potpuno nemoćni bez države, jer jedino država pomoću svog represivnog aparata
je u stanju da vam ukine slobodu. Zato joj okrenite leđa i slobodno
konzumirajte, širite i reklamirajte tuđa “autorska prava”, dakako besplatno
Nema komentara:
Objavi komentar